DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 76
76 cupiditatem sed quia secundum legalem justitiam sibi competebat hereditas. Quum quidem rex Zolomerus in primo gradu affinitatis eidem attinebat et heredem non habuit. Oko g. 1360. Muglenova kronika, koja je u toliko važna, što mnoge dogodjaje sasvim samostalno i opširnije od drugih pripovjeda, zanimiva je naročito i za Alma, jer ona jedina govori, da je Almo pobjegao iz kraljevstva, namijenjena mu po Ladislavu: Kunig Lasla het geschickt daz der Almus Colomans prüder solt nach ym Kunig werden, wann er west wol daz er nutz wer dem Reych, do entwaich Almus und liess yn Kunig werden, wann er der eldest was, derselb Kunig Coloman slug den Kunig von Dalmatia tzu tode und pracht das reich gen ungerland. 358 ) Starije vijesti svakako zaslužuju veću vjeru od novijih, pa ako pustimo iz vida vijesti iza konca 13. vijeka, vidimo prije svega, da je Ladislav dobio Slavoniju: totam fere Sclavoniam acquisivi. Vidimo nadalje, da je ta „Sclavonia" pripadala staroj kraljevini Hrvatskoj, jer veli zadarski dokumenat : Chroatiae invadens regnum. A i Toma arcidjakon veli, da je slavonski velmoža uputio i nagovorio Kolomana: ad capiendnm Chroatie regnum. Slijedi dakle, da je Ladislav navalio na kraljevinu Hrvatsku, i to na njenu slavonsku provinciju, ali da nije došao'dalje od kupskoga gorja. 359 ) Po ondašnjem shvaćanju sudeći nije došao Ladislav kao prosti osvajač, jer je radi izumrća kraljevskoga roda imao kao šurjak Zvonimirov naslov za pretendentstvo. Čini se ipak, da taj naslov Hrvati nijesu smatrali dovoljnim, jer inače Zadranin ne bi rekao, da je Ladislav „navalio" u Hrvatsku: Chroatie invadens regnum. A i riječi, koje rabi Toma : ad capiendum regnum et subjugandum, i dalje : occu358 ) Izdanje Kovačićevo cap. 48. Glede same kronike sravni Marczali: A magyar törtenet kutföi p. 54. Nije nemoguće, da se ova namjena Ladislavljeva, da Almo bude kraljem, tiče Slavonije. Dapače je i vjerojatno, da je valjda tako shvaćao Muglenov izvor, a Muglen je shvatio nasljetstvo u Ugarskoj. Magien je u cap. 44. isto tako zbrkao Ladislava sa Kolomanom, kad nakon što priča, da je Ladislav Hrvatsku i Dalmaciju: „pracht zu dem reiche," malo kašnje govori ovako: kunig lasla kom an die stete die an dem mere liegen gen spalteten (Spljet) und gegen tragur und gegen Yadea (Jadera) do empfingen yn die purger erlich do vernewt er den steten all ir hantvesten die sie gehabt heten von dem Kayser von Kriechen. Pauler, o. c. 1. 447 op. 313 veli, da je Muglen ovdje „pripisivao Ladislavu više, nego li treba, pa je vjerojatno iz bludnje pomješao amo čine Kolomanove, naročito potvrdu privilegija Spljetu, Trogiru i Zadru." 359) Anonymus: Peturgoz descendentes, iuxta fluvium Culpae metati sunt. Ovo je naime valjda bila granica izmedju kraljevine Hrvatske i njene slavonske provincije. — Sr. o tom: Büdinger: Ein Buch ungarischer Geschichte, Leipzig 1866. p. 124. op. 2. Pauler: A magyar nemzet torténete az ârpâdhâzi kirälyok alatt, I. 446. op. 313. Rački: Rad XXX: p. 106; Rački: D. p. 485, op. 55. Klaič: Slavonija od X. do XIII. stoljeća p. 34. i dr. ; Kršnjavi: Vjesnik arkiva II. 159.
