DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 67

67 Kada je Petar restituiran, ustoličio ga je na krunidbenom saboru sam car Henrik Z/7. 308 ) Ovdje već imademo i zavjernice trag u rije­čima: concessitque (scilicet caesar) petentibus Hungaris hungarica scita servari et consuetudinibus judicari. Dakako, da se ovdje prika­zuje neki superioritet cara nad kraljem, što odgovara pretenzijam carske politike one dobe, kako gore razložismo. Ali svakako iz ovih riječi ra­zabiremo i to, da se je račun vodio i o pravima naroda. Ali i Samuel Aba morao je položiti neku zavjernu prisegu, što vidimo iz riječi ugarskih poslanika, upravljenih na cara, kad mu se tuže na Abu: quod pro nihilo juramentum putar et, nobilesque, qui eum regem super se constituerant, contemneret. 3 ' 9 ) Iz činjenice, da Andrija L, koji je g. 1046. u gradjanskom ratu potukao i nasljedio Petra, nije bio odmah krunjen, ne može se ništa izvadjati, jer treba znati, da je Andrija iz početka pripadao pogan­stvu, 310 ) pa je tek kašnje, povrativ se posije smrti svoga brata Levente kršćanstvu, krunjen na saboru u Albi. sn ) Već smo gore spomenuli, kako je Andrija dao okruniti Sala­mona, još kao dijete 312 ), i to privolom svoga brata Bele i njegovih si­30S ) Thomae Ebendorferi de Hasenbach (rodjen izmedju 1395.—1404.) Chronicon austriacum u : Pez, Scrip. rer. austriacarum, tom. II. p. 700. Sr. dalje : Thuročeva kro­nika II. c. 37: Caesar .... Petrum regem, regali coronae plene restitutum et persa­cris insigniis S. regis Stephani more regio decoratum in regalem thronum manu sua deducens — sedere fecit. — Ako je Petar već prvi put, kad je zasio prestolje, bio kru­njen, kako bi mogli naslućivati iz rijeci: post quem Petrus in regem coronatus est (Vita S. Gerardi, c. 17), i naslova cap. XXI. Muglenove kronike (M. G. Kovachich: Sammlung kleiner noch ungedruckter Stücke, Ofen 1805. I. p. 39): „wie der Kunig peter gekrönt wart zu einem ungarischen Kunig," tad je ovaj drugi ponovni krunidbeni sabor jasnim dokazalom, da je krunidba neminovni uslov za legitimnost vladavine. — Petar de Rewa : de sacra regni Corona commentarius (Schwandtner, II. p. 440) pobija shvaćanje, da bi Petar postao bio vazalom cara Henrika: „Quamvis nonnulli in ea sint opinione, quod (imperator) vectigalem fecerit sibi Hungariam." Ali sr. proti tomu Huber: Gesch. Oest. I. 188., koji veli da je car dao Petru Ugarsku samo doživotno. Da je Petar bio carev vazal, nema dvojbe. Sr. i Pauler: o. c. I. p. 89. 309 ) Thuročeva kronika II. c. 37. Muglenova kronika, c. 25. Kovacićevoga iz­danja p. 43. 31 °) cf. Pauler: A magyar nemzet torténete az Arpàdhâzi kirâlyok alatt. Bu­dapest 1899. I. 93. i si. 3n ) Kovachich: Vestigia I. c. p. 42. 312) Vrlo je nevjerojatna interpretacij a Kovacičev a : Vestigia p. 50, po kojoj bina posebnom saboru (g. 1057.) bio designovan za kralja, dakle izabran, a na posebnom opet (g. 1058.) krunjen. U ostalom Kovacič svoje mnijenje sam označuje samo kombi­nacijom. Paulerovo (1. c. p. 429, op. 209) mnijenje, da je Salamon možda krunjen t. zv. krunom Konstantina Monomaha, nadjenom g. 1860. u Nyitra-Ivänki, nije ničim opravdano. Ovo je mnijenje prvi izrazio francuski arkeolog De Linas s razloga, što je na kruni slika sv. apostola Andrije (uz sv. Petra). Ovo je pravom osudio Ipolyi Ar­nold: A magyar szent korona, Budapest, 1886, p. 164. op. 5., jer se nikojem razlogu

Next

/
Oldalképek
Tartalom