DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 44

44 meon nije za to tražio krunu iz Rima, jer mu je, kako misli Rambaud,'

210

) Bizant nije htio dati, već što je htio dokumentovati svoju nezavisnost od Bizanta. Bizant bi mu je sjegurno rado bio dao, jedno što se je Simeona bojao, a drugo što kruna dana iz Bizanta ne bi bila dokumentovala bugarsku nezavisnost, a kamo li aspiracije na samo grčko carstvo. Isto vrijedi još u većoj mjeri za Simeonova nasljednika Petra

211

) koji je takodjer primio krunu iz Rima, kao kašnje i Samuel

212

) i Kalojoan. Od pape dakle, koji se je glasovitim pismom Grgura II. od god. 726. caru Lavu Izaurijskom

213

) posvema oslobodio suvereniteta bizantskoga, bilo je poželjno dobiti krunu za svakoga vladara, koji htjede da bude time skopčano državopravno znamenovanje. Obratno je ugarski kralj Gejza

21

*) upravo za to, što je znao da bizantska kruna ne može, da za njegovo kraljevstvo bude ma od kakovih državopravnih posljedica, zatražio i dobio g. 1074. (1075.) krunu od bizantskoga cara Mihajla Dukasa,

215

) koja je, kako je to već Büdinger dokazao,

21<î

) dol j nj i dio današnje ugarske krune. Kako je s druge strane Rim ozbiljno uzimao davanje krune, pokazuje nam poslanica pape Inocenta III. od g.' 1202,

!

'

17

) gdje papa nalaže svome legatu, da „de Corona ab ecclesia Romana collata tam per libros veteres quam alia documenta inquirat diligentius veritatem." Interesantno je, da je i srpski veliki župan Stjepan tražio od zapada krunu. Za ovo imademo dva dokaza, pripovjedanje naime Tome Arcidjakona,

2iS

) i pisce žitija sv. Save. Oba izvora slažu se u tom, da je rimski papa iz Srbije umoljcn za krunu, a razilaze se u tom, što Toma veli, da je poslanik, pape krunio Stjepana, dočim domaće vrelo 1. c. p. 325. Sr. Kuhuljević; Prvovjenčani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune. Rad LVII. osobito p. 225 i si. -") Hilf er ding: 1. c. 12

) Muratori: Scrip. rer. It. t. III. p. 516. Rambaud: 1. c. 325 op. 4. O carskoj bugarskoj kruni sr. Jirećek: 1. c. pogljavlje XXV. Napadno je, da je mal ne svaki car imao drugu krunu. 2,s

) Duruy: Histoire du moyen age, Paris 1902. p. 142. u

) Ipolyi: A magyar szent korona, Budapest 1886. p. 4: „A byzanti korona adomânyozâsok . . . csupân diszajândéknak, megtiszteltetésnek, vagy épen kiszoritott prédazsâkmânynak tekintetett mâr". '

2

'

5

) A magyar nemzet torténete. Szerkeszti Szilâgyi Sândor. Budapest 1896.. knjiga II, p. 105. 21

°) Cf. Ein Buch ungar. Geschichte, p. 70. Koller: de sacra Corona p. 180. Ipolyi: A magyar szent korona, p. 138. Protiv toga mnijenja Pauler: A magyar nemzet torténete, I. p. 422. op. 183. koji uopće misli, da u današnjoj kruni nema ništa od Silvestrove rimske. 217

) Theiner: Monum. Slavor. Merid. I. p. 16. 21S

) Historia Salonitana, c XXV. p. 91. (U Schwandtneru, c, XXVI. p. 574.).