DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 39
39 Kralj je primio prigodom krunisanja od svojih podanika prisegu vjernosti 183 ) (iuramentum fidelitatis, giuramento di fedeltà), sam se je pako zavjerio 184 ) da će biti zaštitnikom crkve, i da će štititi pravo. Iz ove svečane zavjere, nastade kašnje zakletva t. zv. iuramentum iustitiae et pacis. Već kod prvoga početka imadjaše ova zavjera, odnosno zakletva primjese državopravnoga karaktera, kako gore obrazložismo kod zavjere vladara Rimljanima prigodom svečanoga ulaza u Rim. Ovaj državopravni karakter vidjamo i u t. zv. krunidbenom saboru, kojemu prvi trag nalazimo već u placitumu Ljudevita Pobožnoga od g. 817., kojim je odredio generalni convenais naroda u Aachen, da ovdje kruni svoga sina Lotara. 185 ) Sabor Ljudevita VI. Debeloga od 1108. pako, kako gore vidjesmo, već jasno naglašuje aprobaciju naroda kod kraljeve krunidbe. Točno opredijeliti vrijeme, kada je kralj uz crkvenu prisegu počeo polagati i prisegu zavjerenja na državni ustav, ne možemo, ali sva je prilika, da je zavjera ta, ako i ne u formi prisege, već sa prvim krunidbama započimala. Ovo već možemo iz zavjere Rimljanima deducirati, jer nije lako pojmivo, da bi se naročito italijanski narod udovoljio bio sa manjim od Rimljana. To već isključuje antagonizam naroda Italije u ono doba, kao i gore navedeno polaganje važnosti na italijansku krunidbu. Pravno pako shvaćanje u Italiji bilo je nedvojbeno mjerodavno i za narode, koji su iz Rima dobili krunu. Naročito držim, da je takovo shvaćanje bilo i u Ugarskoj, ako i nemamo dokaza, da je kralj položio zavjernu prisegu na ustav prije Andrije i/. 186 ) Za Andriju to znamo iz pisma pape Grgura IX. god. 1235. na kralja Belu IV., gdje papa ističe, da je Belin otac Andrija II. položio kod krunidbe zavjernu prisegu na ustav. In coronatione sua juraverit etiam jura regni sui et honorem coronae illibata servare. 187 ) Nu nema nikoje dvojbe, da su već i pretšastnici Andrije II. takovu prisegu polagali. To možemo zaključivati takodjer iz jednoga pisma pape Inocentija III. od g. 1204. na arciepiskopa ostrogonskoga. 188 ) ,83 ) Periile: 1. c. p. 298.; 18 *) Schröder: 1. c. p. 481. 185) Einhardi Annales ad a 817.; Fustel de Coulanges, p. 278., i osobito p. 288 , gdje veli da se je za prvih Karlovića uzelo pravilom, da vladar označi svog nasljednika, koji ali treba da bude javno i svečano pripoznat: il fallait que tous les assistants manifestassent leur adhésion au nouveau règne. 186) Timon: Ungarische Verfassi 1 ngs und Rechtsgeschichte, p. Il 7. Hajnik: Egyetemes eurôpai jogtorténet, p. 138. veli, da je u Ugarskoj i Aragoniji kralj uz crkvenu prisegu položio i zavjeru na obdržavanje zakona i privilegija. m ) Kovachich (Martinus Georgius): Vestigia comitiorum apud Hungaros, Budae 1790. p. 82. 188 ) Kovachich: 1. c. p. 78: Patet ex isto notabili loco jam progenitores Emerici occasione coronationis corporate juramentum impendisse de observanda eçdesia ca tholica et libertatibus.
