DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 32
32 plaćali Mlećanima (Rački : D. p. 32 et seq.). Respektovan je dakle položaj dalmatinskih gradova, kao gradskih općina hrvatskoga kraljevstva, a uza to je po mogućnosti vazda još i više privilegovan, nego li je bio pod hrvatskim kraljevima narodne dinastije, nedvojbeno ali više, nego li su ga poštovali bili Mlečani. Razlog pako tome bijaše, što je Koloman htio, da se smatra legalnim sukcesorom hrvatsko-dalmatinskih kraljeva narodne dinastije, koji je po nasljedstvu bio zvan na to prijestolje, i kojega je prava prema ondašnjem javno-pravnom shvaćanju javno priznao hrvatski narod izborom za kralja, i posvetio krunidbom, koja je slijedila poslije izbornoga sabora (salvo habito concilio). 147 ) Posebni pako razlog, da dalmatinske gradove privilegiše kralj bolje, no im je bio nekoć položaj prama Veneciji, jest nedvojbeno diplomatična kombinacija, kako bi ih proti požudama Venecije što više privezao svome hrvatsko-dalmatinskome kraljevstvu, koje je „božjom pomoći u vlast dobio." 148 ) 6. In civitate quoque vestra neminem Hungarorum, vel alienigenarum habitare permittam, nisi quem voluntas vestra expetieril. U9 J „Ne ću dozvoliti, da stanuje u Vašem gradu koji Ugrin ili inorodac, van kome biste vi sami privoljeli." Ova je zavjera Kolomanova od vanrednoga državopravnoga zamašaja, te ima sa pravnoga gledišta mnogo veće znamenovanje, nego li se obično misli. Ova nam zavjera prikazuje golotinju bajke, da se je Koloman smatrao osvojiteljem Hrvatske. Ta kako bi mogao ugarski kralj pobjednik kao osvajač u novo stečenoj zemlji smatrati članove svoga roda i naroda tudjincima, koji nesmiju prebivati u osvojenoj zemlji, van ako kojemu pojedincu pobjedjeni privole ? To je ne samo ne savremeno za shvaćanje onoga doba, već i po sebi neprirodno. Ovako je mogao govoriti samo novo izabrani hrvatski kralj, za umiriti svečanom zavjerom tom novi narod svoj, da ga ne smeta činjenica, što je on podjedno i kraljem ugarskoga naroda. Kralj će štititi novi narod svoj na njegovom području protiv svakom Ugrinu upravo kao i protiv svakomu drugom tudjincu. Kako postupahu konkvistadori sa pobjedjenim narodom, pokazuje nam vrlo dobro historija osvojenja rimskoga carstva po barbarima. Mi 147 ) Smičiklas: Cod. II. Nr. 6. p. 9. Nema dvojbe, da je prepis kopijalne knjige pogrešan, pa da se imade ispravno čitati: concilio, a ne consilio. Sr. točku 1. dekreta kralja Kolomana: Placuit régi et omnium concilio . . (Marczali: Enchiridion fontium historiae Hungarorum, Budapestini 1902. pag. 108.). Stephanus u svom thesaurusu veli : concilium et consilium saepe commiscentur a librariis. Iz riječih: Salvo habito može se zaključiti, da je obvezan bio kralj držati sabor. 148 ) »P er misericordiam dei potitus regno Dalmatiae atque Croatiae". Smičiklas : Cod. II. p. 22. (Nro. 19.), M») Engel: 1. c. p. 480.
