DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 26
26 sibi ab incolis traditas, obtineret. Bolje znanje Dandolovo, da si je narod sam izabrao vladara, daje mu ove riječi u usta. Ai sam odnošaj Dalmacije prema Bizantu, u mnogom naliči onom Venecije prema istočnoj imperiji. Kako je koncem 9. stoljeća Ve-> nečija postala posvema neovisnom od Bizanta, vodeći na svoju ruku ratove i sklapajući medjunarodne ugovore, tako je i Dalmacija od vremena Petra Krešimira provincijom hrvatskoga kralja. Razlika izmedju hrvatskih primorskih gradova i onih negdašnjega temata iščezava. Lentz* 20 ) daje važnosti činjenici, da je dužd Petar Tradoniko snažnom odlukom dao u svom naslovu tituli „dux" prvenstvo pred naslovom spatarija bizantinskoga. Mnogo većim ponosom možemo reći pak mi, da carski protospatarij i katapan cijele Dalmacije potpisuje diplomu hrvatskoga kralja medju njegovim dvorjanicima. 121 ) Vidi se dakle, tko i što je bio carski protospatarij u Dalmaciji za kralja Petra Krešimira. To je bio samo puki naslov i ništa više. Dapaće i sam taj strateg bio je podanik hrvatskoga kralja, jer inaće takovu listinu, gdje nema ni spomena caru, niti na takovom mjestu kao pravi i odgovorni carev službenik, ne bi ni mogao ni smio potpisati. I poslije godine 836., kadno je prestala faktična ovisnost Venecije od Bizanta, 122 ) ponose se duždevi naslovom službenika istočne imperije. Petar Tradonik se piše Dux et spatharius Veneticorum ; Ursus Particiacus 123 ) (864.—881.), dapače ča i Dominicus Flabianus 12i ) (1032. do 1042.) bijahu protospatari bizantskoga dvora. Dominicus Silvius 12 ' 0 ) (1071.—1084.) bijaše carski protoproedros, a sam glasoviti Vitalis Faledro (1084.—1096.) bio je carski protosebastos sa redovnom plaćom. 126 ) Nema dokumenta, gdje bi hrvatski vladar nosio naslov carskoga činovnika, 187 ) ma bilo kako visokoga, istočne imperije, akoprem su se 120 ) 1. c. p. 82. 121 ) Rački: D. Nro. 55. p. 74. Mnijenje Lenelovo 1. c. p. 16., da se ima razlog, zašto potpisuje carski protospatarij kraljevu listinu, tražiti u njegovom osobnom odnošaju prema hrvatskom kralju, nije ničim dokazano, ni motivirano. Cf. Lucius: de regno II. c. 9. ,22 ) Lentz: u „Byzant. Zeitschr." od g. 1894., p. 65. 123 ) Hodgson: The early history of Venice, London 1901. p. 99. Rački: D. Nr. 197. p. 388. 124 ) Hodgson: 1. c. p. 202. 125 ) Rački: Doc. Nr. 86. p. 102. 126) jj^à TYJÇ àvaXôyoo poyaç. Ana Komnenka: I. 191., 285. (Ed. Bon.). Ako se taj naslov polag Krause-a: Die Byzantiner des Mittelalters, Halle 1869. p. 212. podijeljivao i iudjincima, ništa ne manje ipak je taj naslov značio carskoga plaćenika. U ostalom ni Krause ne zna drugog primjera za podijeljivanje strancima navesti, već samo dužda mletačkoga. Toga pako Ije u Bizantu nisu smatrali tudjincem, cf. Rambaud: 1. c. p. 444. 127 ) Ako se u Rački: Doc. Nr. 214. p. 434. rijeci: patricissa uxor Cosmici ima umačiti i čitati kao: uxor patricii Cresimiri, tad nam valja pripomenuti, da naslov
