DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 23

23 kano da bi car bizantinski time bio prenio svoja prava na Dalmaciju (seil, thema) na dužda, kao suverena, već mnogo većma kao podložnoga carstvu kneza. To možemo zaključivati iz činjenice, što su bizantinski carevi i kašnje držali stratega u Dalmaciji. Suverenstvo hrvatskoga kralja medjutim nije bilo ovime ni najmanje tangirano, što se naime tiče teritorija same kraljevine Hrvatske. Ovaj suverenitet mogao bi bio tek povrijedjen biti hrizovuljom

106

) cara Aleksija Komnena, kojom ovaj nakon sretno svladanih Normana podijeljuje mletačkom duždu Vitalu Faledru još i naslov vojvode hrvatskoga. Lucij

101

) medjutim drži, da ovaj dodatak (seil, vojvode hrvatskoga) nije ispravan. Dandolo ad an. 1084 (Muratori, Scriptores XII. 249) veli, da se je počam od tog vremena mletački dužd nazivao: „Dalmatiae et Croatiae dux et imperialis protosebastos." Tome nasuprot moramo konstatovati, da imademo ispravu ća od god. 1090., gdje se Vitalis Phaledrus nazivlje: „de Domini Dei gratia Venetiarum et Dalmatiae dux."

108

) A u istinu i najklasičniji svjedok suvremenik one dobe, lijepa naime kćerka cara Aleksija Komnena, u povijesti, koju je pisala za života svoga otca, nema nikojeg spomena, da bi car bio podijelio duždu naslov „vojvode hrvatskoga." Anna Comnena

109

) veli samo: ος (seil, βασιλεύς) αυτόν τον δούκα Βενε

τίας τψ των πρώτο σεβαστών άξιώματι μετά της ρόγας

110

) έτίμ,ησεν, dočim"je patrijarka venecijanski dobio titulu „hypertimos." (in chronico) veli: „Inde dux praedictas civitates (seil, maritimas civitates Dalmatiae) repetendo remeans pari omnium consensu Ducem Dalmatiae se primitus nominavit, et ad Venetiam tandem cum tali triumpho regressus est." Iz ovoga se dakle vidi, da je mletački dužd privoljenjem dalm. gradova primio naslov vojvode dalmatinskoga. 106 Rački: Rad, knj. XXX. p. 129. drži, da je hrizovulja ova izdana god. 1084. Gfròrer: 1. c. II. p. 268. ju meće izmedju g. 1083. 1 1095-, dočim ju Chalandon: 1. c; p. 82. op. 3. i Kretschmayr, Geschichte Venedigs, ρ. 448., meću u god. 1082., a Hertzherg: Geschichte der Byzantiner, Berlin 1883., u g. 1084. 107

) De regno III. cap. II. ed. Schwandtneriana III. p. 177. : „aliqui quoque Croatiae (seil. Duci titulum) addunt, quam additionem perperam positam, suo loco patebit." Po gotovo nije ispravna konjunktura Račkijeva u Doc. No 86. p. 102. gdje manjkajuće riječi naslova duždova konjicira ovako: (Tempore domini Silva, ducis Venetie atque) Dalmatie ei Croatie. Silvije naime nije mogao nositi naslov „dux Croatie." A i u daljnjem kontekstu isprave zovu ga: dux Venetie et Dalmaiie. cf. Tafel i Thomas: I. 42. 108

) Muratori: Antiq. Ttal. I. p. 899.; Tafel i Thomas: Urkunden zur älteren Handels und Staatsgeschichte der Republik Venedig mit besonderer Beziehung auf Byzanz und die Levante, Wien 1856., I. 55. (u Fontes rerum austriacarum, XII. Band.). 109

) Alexiadis VI. 6. Editio Teubneriana Lips. I. 197. 7. n0

) 'Ρόγα = ή των βασιλέων εοσέβεια και ή φιλοτιμία. Suidas. Henr. Stephani: Thesaurus linguae Graecae, tom. I. — Ovdje znači ρόγα salarium, plaću, što nam dokazuje latinski prevod privilega cara Isakija od g. 1187., gdje je hrizovulja cara Aleksija inserirana, i gdje se veli, daje dužd odlikovan: „Protosevasti dignitate cum salario ejus pienissimo." Dosad nije nadjen original Aleksijeve hrizovulje, ali je inserir an u hrisovuljama cara Manuela i Isaka, no nigdje nema spomena ο podijeljenju naslova: dux Croatiae et Dalmatiae. cf. Zachariae v. Lingenthal

? Ius graeco-rom. III, 435. Tafel et