DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 16
16 qui jura reipublicae custodiunt, inquirunt et nuntiant. Ind. Gondole) i pitantar (hodie armiraglius arsenalis nuncupatus, Gondola I. Summar. lib. II. c. 14.) Bude ukinut 1292. jer je: „contra salutem et bonum statum civitatis Ragusii." Potrošarinu. od mesa uredjuje c. VI. staroga statuta, a ide kneza. 69 ) U starim statutima drugih gradova ne nalazimo tragova potrošarini. Isto tako u starom statutu otoka Korčule od g. 1214. 70 ) nema spomena o kakvoj potrošarini. Tek noviji statut u cap. 152 (p. 69) 71 ) spominje potrošarinu od vina, naredjujući, da svaki modij vina mora imati mjesto prijašnjih 32 bucija (bucia = mensura vinaria) odsele 34 bucije, od kojih dvije idu općinu. Od ovuda razabiremo, da do vremena, kad je ova naredba izdana, na otoku i gradu Korčuli ne bijaše potrošarine na vino. Pošto ne nalazimo potrošarine ni u starom spljetskom statutu od g. 1240., to moramo zaključivati, da su nekako tek u drugoj polovici XIII. vijeka uvedeni u dalmat. gradovima potrošarinski porezi, kad već i carine sve više počinju dobivati karakter potrošarinskih poreza. Stari statuti i sravnjivanje sa novima dokazuju nam baš, da su baš carine prve počimale postajati porezom na trošnju, pa je tek kasnije ovom daćom opterećeno domaće pučanstvo. Prve se potrošarine dapače i zovu carine (doana, dovana). Tako statut Budve (c. LVII1) zove potrošarinu na meso doanom. Prve carine nisu imale, kako jur opazismo, da oporezuju trošnju gospodarskih dobara, na koji se je carina udarala, već bjehu pristojbe, koju su tudji 12 ) trgovci plaćali, da smiju prodavati svoju robu. Pristojba ta u početku nije ovisila o količini i kakvoći robe, pak je tek kašnje dobivala karakter potrošarine, odnosno dohodarine, kad se je naime počeo uzimati obzir na momenat sticanja 69 ) O tom pobliže: Vojnović: Carinarski sustav dubrovačke republike, Rad CXXIX p. 102. 70 ) Statuta et leges civitatis et insulae Curzulae. Monum. hist. jurid. slav. merid i I. Zagrabiae 1877. Izdao dr. J. J. Hanel. 71 ) Izdan svakako iza god. 1271. Hanel: u predgovoru statuta p. VI. 72 ) Tačno otsjeći dobu prelaza carina sa karakterom pristojbe u potrošarine nije moći, no toliko možemo reci, da već početkom XIII. vijeka počinju potrošarinske carine. Ugovor na pr. sklopljen izmedju Zadra i Pise 1188. (Smičiklas: Codex II. Nro. 209.) odredjuje još carinu po ladji (romanatos quatuor pro qualibet navi, odnosno od ladje sa vinom ili soli dva romanata), dočim na pr. već g. 1226. plaćaju ugarski trgovci u Mletcima carinu po količini robe. Ljubić: Monum. spect. hist. Slav. merid. I. p. 38. Ali za to ipak još i kasnije nalazimo pristojbenih carina, tako g. 1288. u ugovoru izmedju Ankone i Zadra (Makušev: 1. c. I. 99) plaća se arboraticum od ladje: etiamsi si pluries oporteret . . . redire in portum Anconae. — Riječ arboraticum jamačno dolazi od riječi „arbor", što znači ladja. Carinu nijesu plaćali svi tudji /rgovci jednako. Tako je na pr. u Genovi oko g. 1128 bilo toliko različitih carina, koliko i naroda. Dapače isti talijanski gradovi nisu plaćali jednaku carinu. Cibrario II. 915.
