DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 14

14 contura spljetskoga statuta (Mon. I. vol. Iî. c. 56, p. 92, i c. 2? p. 218 merces habitationis). Na neki općeniti imovinski porez moći bi zaključivati iz riječi : cuilibet consuetudinis

59

) debito u Doc. 56 (p. 74). U tom nazoru bi nas mogle podkrijepiti i riječi kapitula 30. dubrovačkoga statuta: habeat vicarius . . . de omnibus familiis, secundum antiquam consuetudinem, decimam partem.*"') Ovaj je porez nedvojbeno patrio kralja, kako se jasno razabire iz listine Doc. N. 56, gdje kralj veli, nec mihi, nec meis successoribus i t. d.,

61

) a plaćali su ga slobodni ljudi (de omnibus familiis, stat. dubr.). Kralj ga je običavao manastirima opraštati (D. No 40, 56). Osim ovog redovitog imovinskog poreza, koji se je plaćao po prirodi ondašnjega gospodarstva nedvojbeno pretežito, ako ne isključivo u naravi, poznaje ovo doba još i vanredni imovinski porez, koji se je plaćao u vrijeme vanredne potrebe. Tako nam priča neki dokumenat

62

) tabularija dubrovačkoga od g. 1254. slijedeće: „dominus comes cum magno consilio habeat potestatem et licentiam ordinandi facere fieri avedaticum vel imprestitum, si necesse fuerit pro utilitate comunis Rag." Cap. XII, pete knjige dubr. statuta veli pako, da imade taj avedaticum vel imprestitum plaćati takodjer: „presbiter seu clericus de hiis que de suo patrimonio habuerit". Cap. XXX prve knjige pako odredjuje, da tu daću ima plaćati i vikarij.

63

) Ljubić

64

) ima listinu od godine 1359, gdje se collecta i avedaticum plaća na otoku Pagu. 8a

) Consuetudo = navada, običaj, šega. Beseda consuetudo pa tudi zaznamenuje običajno davčino, katero je bilo vsled stare navade treba dajati. O taki davščini se ni vedelo, kdo jo je naložil in kdaj. Kos: Gradivo II. str. 23 p. 20 op. 6. Du Cange: Glossarium. Brinckmeyer : Glossar, dipl. Consuetudo može biti, ali ne mora biti vazda carina, kako misli Mijatović: Glasnik srp. uč. dr. k. XXVI. p. 70. Sr. aozr/jikta bizantinskoga financijalnoga prava, koja nam dokazuje, da t. zv. običaj znači, kako Kos veli, „običajno davčino", koja može biti raznovrstnog karaktera. 60

) I statut korčulski u cap. XLV. (staroga statuta) govori općenito o daćama. — Glede desetka od dohotka, kao starog mletačkog poreza (još za Petra Urseola) sr Mijatović, Glasnik srp. uč. dr., k. XXVI p. 165. 61

) U Dubrovniku je patrio kneza, pak ga je pobirao njegov vikar (stat. c. XXX). Cf. Vojnović: 0 državnom ustrojstvu republike Dubrovačke, Rad: C1TI. p. 38. op. 1. Da je taj porez pripadao knezu časom, kad je Dubrovnik postao neovisan, odgovara sasvim tadanjim običajima i u drugim državama. Le cens, tribut ou inferenda (što je sve bilo jedan te isti porez) . . . devait rester dans le mains des comtes, le jour où ceux-ci deviendraient indépendant du roi. Fusiel de Coulanges, 1. c. p. 507. 62

) Index ad monum. slav. mer. IX. p. 425 ad v. avedaticum. 63

) Cibrario, II. p. 130, točka 28. — Pertile: „Storia dei diritto italiano" (II. izd od 1896) veli, da se je. ovaka vanredna kontribucija (conjectus) plaćala: „a norma délia possibilità di ciascheduno", a da ju je plaćao i kler. Taj porez već je nametavao Karlo Ćelavi 861 i 877 (1. c. op. 42). u

) Monum. spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. IV. p. 14.