DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 139
139 Farlati, Illyr. sacrum III. 174. On stavlja ovu listinu pogrešno u god. 1143.. s kojom se ne slaže indikcija V., ni epakta XXII., ni konkurens III. Listina se mora datirati prema indikciji i epakti, što sve pada u god. 1142. — Ker ehelich, De regnis 158. — Katona, Hist. crit. III. 545— 7. — Fejér, Codex II.' 118—9. — Kuhuljević, Jura I. 29 —30. — Kukuljević, Codex II. 35. — Smičiklas, Cod. II. 49. C) Gejza II. kralj ugarski i hrvatski ponavlja na prešnju Trogirana zakletvu kralja Kolomana i povelju, danu od njega svim gradovima dalmatinskim. 1142. Anno dominice incarnationis MCLI., in anno regni mei II. Ego Geysa secundus rex, secundi Bele regis filius, sceptra paterni regni, scilicet Hungarie, Dalmatie, Chroatie Rameque iure hereditario optinens, iuro supra sanetam erucem vobis Tragurinis fidelibus meis ciuibus firmam pacem, michi et filiis meis et suecesoribus tributarii ne sitis, episeopum vero et comitem, quem elerus aut populus elegerit, confirmabo, et lege antiquitus constituta vos uti permittam cum vestro iudice. Preterquam introitus portus ciuitatis de extraneis mercatoribus duas partes rex habeat, tertiam vero comes ciuitatis, decimam autem episcopus. In ciuitate quoque vestra neminem Ungarorum vel alienigenarum habitare permittam, nisi quem voluntas vestra expetierit. Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negotia tractaturus aduenero, nemini ciuium vis inferatur domorum suarum, nisi quem dilectio vestra susceperit. At si forte aliquando dominium meum aliquem aggrauare videbitur et alias ire voluerit, secure cum uxore et filiis et familia et omnibus suis, quoeumque sibi placuerit, eat. Michi aut alicui nostrorum hominum nullum persoluatur debitum. Obsides a vobis nullo modo recipiam, sed in nostra curia seruire volentibus rogam inpendam, et morandi siue discedendi ad suum velle facultatem obtineant, nullamque vobis super hoc molestiam inferam Insuper vobis talem libertatem concedo, quod nullus homo cum sigillo vos audeat conuoeare extra ciuitatem. Si aliquis per meum regnum vestrorum ciuium terra manque negotia exercuerit, michi nullum tributum persoluat. Lucius, De regno l. VI. c. II. (listina nije potpuna). Po godini vladanja „in anno regni mei II." postavljamo ovu povelju u godinu 1142., jer i sam kralj veli: „sceptra paterni regni . . . optinens". Zgodno pada jamačno u vrijeme potvrde prava grada Spljeta. — Lucius, Memorie 20, spominje ovu listinu i dodaje, da je osim gore priopćenoga teksta stajalo još na kraju listine: Che conferma in perpetuo lutte le possession! siluate Ira monii e mare dal monasterio di s. Pietro sino alla porta oltrc Smoquiza ; le quali Suinimiro re di Croaiia haveva concesso alli antecessori. — Farlati, Illyr, sacrum IV. 330 (nije u cijelosti priopćio). — Katona, Hist. crit. III. 612 (po Farlalu). — Fejér, Codex II: 130—1. — Kukuljević, Codex II. 44 (sastavio listinu iz odlomaka). — Smičiklas, Cod. II. 53. Stjepan, sin kralja Gejze, kralj ugarski i hrvatski potvrdjuje Šibeničanima sva prava. 1167. Anno dominice incarnationis M 0 C°LXVII 0 ., anno octauo regni mei *. Ego Stephanus rex Hungarie, Croatie atque Dalmatie juro super sanetam erucem (uo)bis Sebenicensibus 1 Godina vladanja pogrješno je označena,
