DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 126

I b) Bilješka nekoga staroga rukopisa u arkivu knezova Zrinskih o listini, izdanoj u korist Marmogne de genere Subithorum po kralju Kolomanu godine 1102.') Vetus autem, quod habemus MSS., varias continens antiquitates, ita notât: „Singidunus, Colomanno régi charus, Zagrabiensem rexisse eeclesiam in privilegio Marmognae de genere Subithorum, a Colomanno rege 1 102. dato, invenitur, in archivo Zriniano. Qui cum rege Crisium

2

) appellens, ita negotium temperavit, ut régi, ultro armis positis Croatae se subjecerint, et rex illos ut amicos haberet et tractaret. — Dato illis privilegio, quod sua pacifiée possideaut?) neque teneantur unquam ullum censum régi solvere, sed suis expensis ad tutanda confinia regalia, et terram usque ad flumen Dravae, debeant cum decem armigeris equitum, de quavis gêner atione*) nobilium concurrere et behare. — Trans Dravam autem vocati a rege, non propriis, sed regalibus sumptibus, usquequo exercitus duraverit, perma1

) Kerchelich: Historia ecclesiae Zagrabiensis, I. pag. 74. Ova bilješka, veli Kršnjavi: Vjesnik arkiva, III. 142., bila je vjerojatno sama originalna povelja plemena Subića. Sr. Gruber: Vjesnik arkiva III. p. 77. i si. — Iz ove listine vidimo, da je Singidunus, biskup zagrebački-, posredovao kod »sklapanja „pacta conventa." Bilješka ta popunjujc trogirsku apendikulu. 2

) Trogirska isprava veli, da su Hrvati došli s vojskom do Drave. Iz ove listine vidimo, da su pacta conventa valjda sklopljeaa u Križevcima. ^ :i

) Kad je neprijatelj zauzeo neku zemlju, tad je stanoviti dio nekretnina seb prisvojio, a samo jedan dio ostavio starosjediocima, cf. Schröder : Rechtsgeschichte, § 16 et passim. Pošto ali Koloman nije sada već bio konkvistador, već legitimni kralj, to evo zajamčuje plemenima, da će svaki svoje mirno posjedovati. —- cf. Periile: Storia dei dintto I. p. 57. i 4

) Odavle vidimo, da je svaka hrvatska generacija bila dužna dati za obranben rat kralja, ako mu njegovo ugarsko kraljevstvo napadnu, 10 konjanika. Nije stoga morati ad verbum uzeti rijeci trogirske apendikule, da je tih generacija bilo samo 12 ili 13. Valjda je tek od nekolicine najodlučnijih plemena izabrano odaslanstvo, koje će ugo varati sa kraljem.