DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 123
123 pravom zaključuje Sišić, da su u listini, koju je imao pisac pred sobom, iza datuma slijedili svjedoci.*) Tenor ipak cijeloga teksta dodatka, koji je držan posvema u formi pripovjedanja, ne dopušta supoziciju, kano da bi apendikula bila u istinu neka listina, već se mnogo obrazloženijom čini hipoteza, da je bilješka trogirska sačinjena na temelju listina. Ali uz listine mora, da je i neku historijsku bilješku imao pred sobom pisac, jer nam inače ne bi bilo razumljivo, kako bi bio navodio 13 hrvatskih plemena, jer ta valjda nisu bila sva nabrojana u svakoj listini, eventualno izdanoj svakome pojedinome plemenu. 7 ) S druge opet strane ne možemo vjerovati, da je pisac imao pred sobom sama pacta conventa, izdana možda u formi kraljevske zavjerne diplome, i to za to ne, jer u ovom slučaju ne bi iz te diplome izvadio bio samo one povlasti financijalne i vojne, koje se tiču plemena, već bi bio nanizao i druga ugovorena prava, jer mu je bila baš intencija da nam priča: quo pacto dederunt se Chroates regi Hungarie. Da je piscu apendikule predležala listina, ili i više njih, koje su podijeljene pojedinim plemenima, dokazuje nam i vrlo velika sličnost apendikule sa Krčelićevom diplomom, koju je dobio Marmogna de geliere Subithorum. Jer i tu se ističu lih porezne i vojne sloboštine, odnosno dužnosti plemena, i to posyema po sadržaju jednako. Osobitu važnost dobiva trogirski dodatak time, što iz njega vidimo, da listina, ili eventualno i listine, koje su piscu predležale, nisu sastavljene u kancelariji dalmatinskoj, jer dalmatinske isprave počimlju sa datumom, 8 ) dočim je ovdje datum na kraju. Iz toga bi mogli naslućivati, da su pacta conventa bila načinjena u Slavoniji, kako to razabiremo i iz same apendikule, koja veli, da je hrvatska vojska došla u susret Kolomanu sve do rijeke Drave. U ovom bi nas podukrijepila i Krčelićeva bilješka, koja kaže, da su pacta conventa sklopljena u Križevcima posretstvom zagrebačkoga biskupa Singiduna, koji je valda odmah i fungirao kao kancelar: (Singidunus) ita negotium temperavit ... ut rex illos (seil. Croatas) ut amicos haberet et tractaret. Prema ovome bi bili predlošci, koji su služili piscu trogirske apendikule, posve savremene Kolomanovoj listini. Pošto su sva hrvatska plemena, koja navadja memorijal, nastanjena bila južno od Kapele planine do donje Neretve, kako je to dokazao Klaić u svojoj radnji: Hrvatska plemena od XII. do XVI. vijeka (Rad 6 ) o. c. p. 62. 7 ) Da su pojedina plemena na svoju molbu bila dobila diplome, izdane na osnovi temeljnoga ugovora, možemo zaključiti već iz analogije, što su pojedini gradovi dobili takove listine. Uz to nam za to pruža dokaz Kerchelich : Historia ecclesiae Zagrabiensis 1. p. 74, koji je u jednom rukopisu u arkivu grofova Zrinskih našao takav privilegij, koji je god. 1102. izdao kralj Koloman Marmogni de genere. Subithorum, s ) Fejêrpataky: Kaiman kirâly oklevelei, p. 78,
