DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 107
107 upravljao zemljom, vlast je banova vrlo porasla, tako da je postao u svojoj upravi skoro posvema neovisan, ako i radi formalno : de mandata domini regis (Cod. IV. p. 402. ex precepto domini regis, p. 517). I ban imade svoj consilium već od najstarijih vremena. Tako Maurus (Cod. II. No 178, p. 179) u svojoj listini od g. i 182. veli: ex consilio predictorum juppanorum aliorumqne virorum, qui présentes erant diximus . . . Ipak se pokazuje vlast banova sa stanovišta državopravnoga vazda formalno vladaru podredjenom, dočim se ona duxa prikazuje pravno kralju usporedjenom. Tako dux imade svoga kancelara i dvorske dostojanstvenike, kao i državne barune (Cod. V. No 942, p. 477 : cum baronibus regni nostri), dočim ban ovoga vanjskoga sjaja pravilno 480 ) nema. Državopravna diferencija banovoga zvanja i duxovoga dostojanstva pokazuje nam se i u postupku, kojem su podvrgnute kraljevske privilegijalne povelje. I banu se podastiru kraljevske povelje, pa on izdaje glede njih litteras testimoniales 481 ) to j. potvrdu, da je kralj petentu dao u istinu odnosni privilegij. Dux pako kraljevsku listinu potvrdjuje, što je svakako vršenje vladarskoga prava: confirmationem domini regis patris nostri, veli dux Bela godine 1269. (Codex V. No 976, p. 514), ratam et firmam habentes. Dux prema tome u upravi svoga dukata nije kralju podredjen, tako da ima evo primjera, da i kraljevske odredbe za veću snagu dobivaju ratifikaciju duxa. 482 ) Konfirmacije duxa glede privilegija, danih po njegovim pretšasticima ili prijašnjim kraljevima, imadu istu formu, kao i kraljevske konfirmacije. Dux u vrhovničkim činima svojim nije ni u formalnom ni u materijalnom pravcu ograničen : ducali serenitati jura et dispositiones regni sui licet . . . disponere ; 483 ) dočim su banovi u obojem pogledu ograničeni, i onda, kad upravljaju samostalno zemljom, dakle kad nema duxa. Dux kraljevske porodice je vladar, i vlada nomine proprio, dočim ban, zvao se on i dux, vlada nomine regis. Ovaj ins ducatus, koji imade svoje vrelo u reminiscencijama na posebno hrvatsko kraljevstvo, koje je i za vremena prvih Arpadovaca našlo svoj realni izražaj, bude za vremena Stjepana, 484 ) sina Bele III. (IV. 1235. — 1270.) prenijeto i 4S0 ) Iznimno, kad je dux et banus, ima i on kancelara (Cod. IV. p. 236), ali ni onda nema dvorskih dostojanstvenika, ni državnih baruna. *") Cod. V. No 964, p. 498. — Ban Nikola god. 1279. (Cod. V. No 256, p. 308) potvrdjuje neki privilegij kralja Ladislava, ali to biva iz sabora: una cum nobilibus regni Sclavonie. 4S ' 2 ) Cod. V. No 821, p. 331, gdje veli kralj Bela: de voluntate etconsensu Bele ducis tocius Sclavonie karissimi filii nostri dedimus, donavimus et contulimus i t. d. — Čini se, da je u vrijeme kralja Bele, i njegova sina duxa Bele, neovisnost dukata hrvatskoga bila mnogo veća, nego li za Andrije kralja, i njegova sina duxa Bele. Da je t kralj uz to i samostalno izdavao za Hrvatsku listine, dosta imademo dokaza u listinama 4S3 ) Cod. II. No 290 p. 309. isi ) Stjepan, dux transilvanski, ima svoga posebnoga palatina i tavernika : Stephanum, vivo etiamnum pâtre non modo Palatinum, sed ceteros quoque regni Magistratus
