DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 100

100 comes curialis maior, koju je čast dokazom listine od g. 1158. (Fejer: Cod. II. p. 155) obnašao Appa, imamo razumjevati palatina.

453

) Iz uvoda listine spljetskoga nadbiskupa od g. 1164., gdje se veli, da je izdana: temporibus itaque domini Stephani regis Ungarie, filii Geyce regis, et Ampudii eins bani (Cod. II. No 96 p. 99), vidimo, da je g. 1164. bio samo jedan ban, i to Ampudij, koji je ali već g. 1166. obnašao i palatinsku čast (Cod. II. No 100 p. 106). A da je ostao uz to i ban, dokazuje nam listina od g. 1167. (Cod. II. No 108, p. 116), koju potpisuje kao svjedok taj isti „Ompodinus, comes palatinus atque banus." Kako se još za naziv namjesnika kraljeva ne rabi postojano naziv „ban," dokazuje nam listina od g. 1182. gdje se kraljevski namjesnik Maurus nazivlje: dei et regis gratia comes et totius maritime provincie excitator

45

*) (Cod. II. ρ. 180). Maurus taj, kako nam spome

nuta listina svjedoči, bijaše i glavnim zapovjednikom hrvatske vojske i vrhovnim sudcem kraljevstva, a drži savjet sa svojim županima i odličnicima: ex consilio praedictorum juppanorum aliorumque virorum, qui presentes erant, diximus.

455

) Korbuly

',

456

) jedan od najboljih ugarskih pisaca državnoga prava, drži, da se vlast bana za Kolomana i prvih njegovih nasljednika nije protezala na Slavoniju (današnju Hrvatsku), jer vladavina kraljevskih hercega nad Slavonijom počimlje tek za Geze II. ili još bolje za Bele III. Na temelju sačuvanih nam diploma možemo mirno ustvrditi, da je posvema neispravno praviti razliku izmedju vladavine nad Slavonijom i uprave sa Hrvatskom i Dalmacijom. Nakon što je ovjenčani hrvatski kralj Stjepan I. (II.) god. 1114. zasio i ugarsko prijestolje, nije bilo posebnoga hrvatskoga kralja sve do Mirka, već su Stjepan i njegovi nasljednici *

53

) Timon

2

: Rechtsgeschichte, pagina 182. Za vrijeme bizantinskoga vladanja hrvatskim kraljevstvom pod carem Emanuelom iz roda Komnenovaca bijahu u svem tri bana. Oko godine 1169, kad je naime Ivan Dukas osvojio Dalmaciju, postav) ondje po carskoj zapovjedi kao poglavicu Nikefora Halufa: Δαλματίαν παραστησά-

μενος Νικηφόρο) τω Χαλούφ*β ταότην παρέ&ετο, οδτω προς βασιλέως άπεσταλμένον α&τω (Cinnami Hist. V. 17. Ed Bon. pagina 248.). Listine od godine 1171. (C. II. No 125, 126) spominju duxa Constantina: in toto regno Dalmacie et Chroacie imperante Con-

stantino sebasto. Cf. i Cod. II. No 135. od g. 1174. — Listine od g. 1178. i 1180. (Cod. II. No 153, 163 i 165) spominju Rogerija: duce in Spalato et in tutto l'regno di Croa-

tia et Dalmatia. Cf. Lucius: III. c. IX.; Du Gange: Hist. Byzantina p. 235; Du Fre-

sne: Illyricum p. 214. 454

) Da mu se u naslovu ističu naročito primorske strane, valja tražiti u tome razlog, što je taj čas nakon osvojenja Zadra trebalo da oštro pazi hrvatski vojskovodja na dalmatinsko primorje radi gnjevne Venecije; cf. Korbuly: A bani meltosäg, p. 52. Wertner: Szazadok, 1909. p. 302 misli dapače, da Maurus nije bio ban, već kraljevski povjerenik. 455

) Klaić: Vjesnik arkiva, I. 235. 456

) A bani meltosag, Pest 1868, p. 44 i si.