DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 95

bana Nikole od g. 1323., koja sadržaje Andrijin privilegij od g. 1207., dan Omišanima

438

), gdje se ističe stavka : „coronandus."- Nema dvojbe, da su se počele od vremena, kada se je obavljala jedna i to zajednička krunidba, takodjer izdavati i zajedničke zavjernice, čim je naravno počelo formalno bledjeti pravo kraljevine Hrvatske, kao posebnoga državo pravnoga tijela.

439

) Da je ali ostala kroz dugo vremena živa spomen, da se je zavjerna prisega imala za pravo u Hrvatskoj skupa sa krunidbom obavljati, to nam pokazuje prosvjed češkoga sabora od g. 1518. proti tome, da bi kralj Ljudevit položio zavjernu prisegu kao kralj češki u Ugarskoj mjesto u Češkoj, pak se upravo pozivlje na žalosne posljedice, koje su uslijed sličnoga zanemarenja nastale po hrvatsko-dalmatinsko kraljevstvo.

440

) Svejedno, da li je Bela sin Andrije II. krunjen bio prvi put već god. 1207. (god. 1206. je rodjen), kako misle Katona, Engel, Horvath, 437

) cf. Klaič: Vjesnik arkeol. društva, p. 113. Smičiklas: Povjest I. 502 drži, da je Ladislav krunjen po spljetskom nadbiskupu hrvatskim kraljem. Izvjesno se samo toliko zna, da je Ladislav krunjen za života svoga otca, koji je tim načinom htio, da mu osigura nasljedstvo u kraljevstvu, kako to jasno proizlazi iz pisama pape Inocentija i kralja Emerika. Raynaldus

: Annales eccles. ad a. 1204. Pray: Annales I. p. 193. Na samrti odredi Emerik, da njegov brat Andrija bude štitnikom njegovomu sinu Ladislavu i upraviteljem države, cf. Klaić: Povjest I. p. 192. 43S

) Cod. III. No 63. p. 71. Ovo vrijedi, kad bi i omiška diploma od god. 1207. bila patvorena, jer bi i u onom slučaju bilo važno, da ju je ban Nikola držao posvema mogućom i valjanom, odnosno prava, koja spominje, pravno eksistenlnima. Andrija je u ostalom imao razloga dati privilège Omišanima, jer je utvrdio Omiš, držeći ga prikladnim za obranu otočja, pa mu je već radi toga moralo stalo biti, da Omišane k sebi privuče, cf. Lucij: o. p. IV. c. 4. Pray: Annales I. p. 198. 439

) O državopravnom znamenovanju prestanka posebne krunidbe i zavjernice govorimo dolje niže. 44

°) Script, rer. bohem. III. Stari letopisové p. 421—2. Palacky:

u

' Dêjiny narodu českćho v Cechâch a v Moravë. V Praze 1906, V. p. 449: kdyby pry krâl Ludvik mêl nam v Uhïich pïisahu činiti, chtëliby potomnë i jini krâlové tak mîti, a do tohoto krâlovstvi nepfijeliby trebaš nikdy: pristoby krâlovstvi Ceskému, jako nëkdy Dalmatinskému, Charvatskému a jinym, zeby potom považovano bylo za manstvi koruny Uherské. Na ovo je prvi upozorio Mesić: Rad III. p. 36, op. 1. cf. Klaić: 1. c. p. 114, koji još vrlo dobro obara mnijenje Timonovo (Rechtsgeschichte p. 119), kanda ugarsko državno pravo ne bi moglo dopustiti van jedno krunisanje za sve zemlje, koje spadaju k ugarskoj kruni, pozivajući se sasvijem umjesno na krunisanje Andrijinoga mladjega sina Kolomana za kralja haličkoga krunom dobivenom za to od pape (g. 1217). Pauler: o. c. II. p. 496, op. 55. Katona: Epitome I. 418; Engel: Geschichte des ungrischen Reichs, Wien 1813., I. 296, Jednako obara Timonovu tvrdnju i krunidba Nikole Iločkoga za bosanskoga kralja, kao i ugovor velikaša sa Ivanom Korvinom, da će biti izabran bosanskim kraljem, ako mu ne bi ugarska kruna pripala. Pray: Epistolae procerum regni Hungariae, I. 380. Klaić: 1. c. p. 116.