VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 81
81 još u drugoj desetini XL stoljeća, dakle poslije Držislava, jer se kraljevi hrvatski kod njih sveudilj ap/ovtsc zovu. 38 ) Nije dakle opravdana Tomina tvrdnja, da su hrvatski vladari dobivali kraljevske znakove iz Carigrada; druga je pako njegova tvrdnja istinita, naime da su se oni zvali carski eparhi i patriciji, jer su mnogi hrvatski vladari (na pr. Tomislav, Krešimir Mlađi), koji su bili u prijateljskom odnošaju prema bizantinskom carstvu, dobili takove ili slične naslove od bizantinskih careva. Ali od tuda ne slijedi, da su hrvatski vladari morali i krunu dobiti iz Bizanta. 29 Nisu dakle hrvatski vladari dobivali svojih kraljevskih znakova iz Carigrada, nego su ih bez dvojbe dobili iz Rima, i to jednom za uvijek (za Tomislava), a ne kod svake krunidbe nove znakove. Prema tome ne može stajati hipoteza Bulićeva, da su hrv. vladari tek onda primili naslov kraljevski, kad bi bilo iz Carigrada bilo iz Rima dobili kraljevske znakove, nego će biti vjerojatnije to, da su hrvatski vladari poslije Tomislava uzeli kraljevski naslov istom onda, kad su bili okrunjeni kraljevskom krunom (koju su imali kod kuće, a nisu ju trebali istom dobiti iz Rima), a dotle su nosili samo onaj naslov, koji su imali prije nego li je Hrvatska postala kraljevinom, naime naslov knez (dux). To nam dokazuju kasniji primjeri iz hrvatske povijesti. Kralj Krešimir Veliki (1058.—1073.) imao je sinovca Stjepana, koji ga je imao naslijediti na prijestolu, a valjda je bio i njegov suvladar, kad još za života i za vlade svoga strica nosi naslov knez (dux), te sudjeluje u državnim poslovima, kako nam dokazuje jedna isprava (od g. 1066.), u kojoj kralj podjeljuje „kraljevsku slobodu" samostanu sv. Marije u J8 ) Ovo nam potanko razlaže Rački u spomenutoj svojoj raspravi u „Radu" XVII. str. 79—83. 29 ) U spisima spljetskoga crkvenoga sabora od g. 924. veli se „Consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tomislao rege" (Documenta str. 187.), dakle je Tomislav imao naslov konzula, koji mu je mogao podijeliti samo bizantinski car. Za Krešimira Mlađega veli Toma Arcidjakon (o. c. str. 42.), da je bio patricij bizantinskih careva Vasilija (II.) i Konstantina (VIII.), a to potvrdjuju Chronicon Barense i Chronicon Lupi prothospatarii (Documenta str. 434.), veleći, da je (carski Katapan) Bugijan doplovio u Hrvatsku i tamo zarobio ženu (kralja) Krešimira „patricissu" t. j. ženu patricija. Rački je isprva (u „Radu" XVII. 82.) pobijao ovu tvrdnju Tominu, da su hrvatski kraljevi dobivali naslove carskih eparha ili patricija veleći, da se to možda tiče samo hrv. knezova, koji su još priznali bizantinsko vrhovništvo, pa su im bizant. carevi podjeljivali takove naslove, kao što su to činili i mletačkim duždevima, dok je još Mletačka bila podložna bizant. gospodsvu. No poslije je bio drugoga mnijenja, jer u izdanju Tomine povjesti kod ove vijesti Tomine o podjeljivanju naslova hrv. kraljevima (str. 38.) ima ovu bilješku: „„"Eirap^oc, rcocTpbuoç, patricius. „Mit diesem Tittel vurden auch Fürsten und Feldherren slavischer Völker-Stämme decorirt" Krause: Die Byzantiner des Mittelalters S. 229."" Navađanjem ovih Krausovih riječi na ovom mjestu priznaje Rački opravdanost Tomine tvrdnje.
