VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 120
120 lježnik birao na glavnom spravišću turopoljskom prigodom obnove glavara. Statut regulatorni od god. 1749. u točki 6. odredjuje, da bilježnik (notarius) „na protokolume, pisma i ostale ekspedicije marljivu skrb bude nosil i nje izvršavah 0 U točki 10. odredjuje se, da se „signature imaju sve gosponu notariušu u ruke dati, kotere gospon notarius ima navadne expedicije postaviti i u protocolum zapisati." 10 ) Tu je kako vidimo jasno odredjen djelokrug bilježnika u turopoljskoj kancelariji. Isprave, što ih izdaju župani i komeši turopoljski u ime općine, providjene su uvjeke pečatima njihovim. Ako oba izdaju, providjena je listina sa pečatima obojice, ako pojedinac to njegovim pečatom. Taj se zove „sigillum autenticum," „proprium," „comitale," tj. pečat vjerodostojni," „vlastiti," „županov." Pod pečatom župana imala se izdavati svaka odredba spravišča. Tako je zaključeno na spravišću god. 1572. n ). Ovako opremljena isprava ili pismo sa pečatom i potpisom župana smatrana je i izvan Turopolja vjerodostojnom i pravomoćnom. To priznaju god. 1732. 21. novembra i hrvatski stališi i redovi 12 ). God. 1735. osjetila se je potreba općinskog pečata. S razloga što se je na otpravke obćinske stavljao do tada pečat privatni županov, bilo se je bojati, da bi odatle, iz te porabe raznolikih pečata mogla nastati kakova šteta i povreda po Turopolje, stoga zamolila je općina Turopoljska god. 1735. po svom komešu Sigismundu Škrlcu kralja Karla III. da joj podijeli posebni pečat. U molbi na kralja izrično se navodi, da u glavnom u tom leži pogibelj glede porabe pečata županova, jer ovakovi pečatnjaci dospjevaju u nepozvane ruke, a tako bi mogla zloporabom nastati velika šteta za pruće se stranke, glede kojih se izdavaju sudbene riješitbe. Toj molbi bijaše priložen i nacrt pečata, koji se od prilike ovako opisuje: „Koji pečat prikazuje stari Turopoljski kašteo Lukavec zvani, koji se sada zida kao veća tvrdjava, koji je po toliko silnih junaka naime Markezu Brandemburškomu, Ivanu Korvinu, Thuzu, Zrinskomu i drugima oružjem i pravom jurišan bio, ali ne osvojen, te je pače i od turske sile ostao nepobjedjen, makar je Hasan paša utaborio se u Turopolju i onuda haračio/ 4 " Povodom te molbe upravio je kralj 19. januara 1736. pismo na hrvatsKe stališe i redove, tražeći izvještaj i mnijenje glede sudbenosti plemenite općine turopoljske 13 ). To je riješio hrv. sabor u svojim sjeln ) IV. 293. 297. ") IV. 486. ' 12 ) IV. 248. 13 ) Acta congregat. regni 1736. Nr. 3. u Kr. zem. arkivu.
