VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 39
sve razloge, na koje se osniva krivo mnijenje, kao da Židovi trebaju kod priredbe svojeg vazmenog kruha (macos) čovječju krv, pa da se toga radi okrivljuju umorstvom kršćanske djece. Ustanovljeno je, da nema nikakovih dovoljno jasnih i sigurnih dokaza za predsudu, koja se gojila i još goji; da nema dokaza, po kojima bi se mogli okriviti takovim zločinom". (Od 21. III. 1763.) Gledom na sadržinu se gore štampana okružnica potpunoma podudara sa ovim i sličnim papinskim bullama. Ne će biti zgorega napomenuti, koji su dogadjaji izazvali tu okružnicu. — Čim je car Josip II. umro (1790.) digoše se mnogi slobodni gradovi, u kojima je prema „tolerancijonom ediktu" bilo dozvoljeno naseljenje Židova, da ih istjeraju, da im pače i dozvolu trgovanja otmu. Protiv ovih napastovanja zamole Židovi pomoć u sabora, medju ostalima i to „da u zemlji i u pridruženim dijelovima (partes adnexae) svuda mogu slobodno polaziti i nastaniti se, i da bi imali pravo steći kuću i zemljište". Podsjećavam na zaprijeke, što su stavljene Židovima u Hrvatskoj, kako u tom, da ne dodju na sajmove, a još više u tom, da se stalno nastane *. Ova se zamolba ugarskih Židova raspravljala u saboru zajedno sa pritužbom Židova stiglom iz mjesta Cirkvena u županiji Varaždinskoj. Prema prijedlogu biskupa iz Vacz-a stvorio je sabor zakonski članak 38., koji bi od kralja 10. siječnja 1791. potvrdjen, koji nosi naslov „de Judaeis" a odredjuje: „da bude skrbljeno za stanje Židova, dok će se o njihovom položaju u svezi sa povlastima slob. kr. gradova vijećati na temelju prijedloga zemaljskog odbora, koji se imade budućemu saboru podastrijeti, odlučili su Stališi i Redovi odobrenjem Nj. Veličanstva — da Židovi stanujući unutar granica Ugarske i pridruženih dijelova ostaju u svim slobodnim kr. gradovima i u drugim mjestima (izuzevši gorske gradove) u onom položaju, u kojom su bili 1. siječnja 1790., a ako su možda izagnani, da se onamo smiju povratiti" 'K U ovo je vrijeme mjestimice izbila i krvna osvada —' ta takovih se slučajeva desi i u najnovije vrijeme — makar samo kao povod, da se Židovi mogu izgoniti iz pojedinih mjesta, zato je nastala potreba, da se toj krvnoj osvadi naredbom na put stane. Zakonski članak „de Judaeis" za Hrvatsku nije bio od praktične vrijednosti, jer u koliko je dosele poznato, bilo je u Hrvatskoj % možda jedno desetak židovskih obitelji naseljeno prije god. 1791. Osim podataka, što sam ih prije u „Prilozima k povjesti Zidova u Hrvatskoj" naveo 3 , evo još nekoliko iz arkiva županije zagrebačke. Županija zagrebačka izvješćuje kr. ugarsko vijeće, da ,,u smislu municipalnih prava i privilegija kraljevine židovski narod tu ne smije obitavati (quod gens judaica nunquam commoretur)" 4 i prema ovomu na poziv popisivanja Židova u svrhu odmjerenja tolerancijone takse takodjer, „da se u cijeloj županiji nijedna židovska porodica ne nalazi" (nullam in toto comitatu judaicam familiam reperiri) 5 . 1 Vjestnik god. III. (1901.) str. 185—194. - Büchler: De judaeis, u godišnjaku izr. madž. lit. društva (Evkönyv) 1900. str, 287—304. 3 Vjestnik III. str. 184—194. 4 Fasc. 10, br. 997/1773. 5 Fasc. 9. br. 842/1784.
