VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 85
85 vladar, koji je s njima dolazio u dodir, pa kad oni koga zovu kraljem, onda je taj i doista bio krunjeni kralj, a ne obični knez. Spomenut ćemo nadalje ovo. Pavić navodi (str. 65.) darovno pismo Petra Krešimira, kojim on dariva neku zemlju manastiru sv. Krševana u Zadru; latinski prijevod (iz hrvatskoga) toga darovnoga pisma unio je (g. 1067.) opat toga manastira Petar u manastirski hirograf. Za to pismo veli Pavić, da se u latinskom prijevodu toga originala, pa u prijepisu toga prijevoda, i najposlije u prijepisu manastirskoga hirografa poremetio red imena u njemu navedenih hrvatskih kraljeva. U danas sačuvanom tekstu spominju se ovi predji Petra Krešimira: Krešimir Stariji, zatim njegov sin Držislav, dalje Svatoslav (Svetoslav) i njegova braća Krešimir i Gojslav i napokon sin (Gojslavov) Stjepan, otac Petra Krešimira. Pavić misli, da je slijed imao biti ovaj : Krešimir I. Stariji, sin mu Svetoslav, sin ovoga Držislav i braća mu Krešimir II. i Gojslav, te sin (Gojslavov) Stjepan. Svetoslava je učinio sinom Krešimira I. poradi toga, jer i car Konstantin spominje jednog Krešimira i sina mu Miroslava, a ovo je ime jednako imenu Svetoslav, jer „svet" i „mir" oboje znače „mundus", i jer pop Dukljanin i hrvatska kronika spominju Crepimira (Cepimira) i Svetozara (Svetožaka). Krešimir II. bio bi Surigna (ili Surigura) mletačkih kronista, jer je to iskvareni italijansko-latinski prijevod hrvatskoga imena, načinjen od glagola subrigo — surrigo — surgo : uskrisiti. On bi imao vladati u Bijeloj Hrvatskoj, a poslije njega Stjepan, otac Petra Krešimira, dok bi Gojslav bio vladar Crvene Hrvatske, nasljednik Vladimira, a sin njegov Stjepan Vojslav. Supruga Gojslavova (patricissa) i sin Stjepan Vojslav bit će one ličnosti, za koje vele Lupus Protospatharius i Chronicon Barense, da ih je g. 1024. Bugianus u Hrvatskoj zarobio [„comprehendit ipsam patricissam uxorem Cosmizi (Cismigi) .... cum fllio suo"], jer po Paviću je Gojslav u latinsko-grčkom prijevodu Cosmicus, dok Rački čita ono ime C(r)os(i)miri t. j. Krešimir. Od ovud vidimo, da Pavić pravi velika gadjanja i svakojake kombinacije, da opravda svoje preinačenje onoga Petrova hirografa, ali sve se to raspline u ništa, ako uzmemo, što je vjerojatno, da Konstantinov Krešimir i Miroslav ne spadaju u 10. stoljeće, kako uzimlje Pavić, nego u 9. stoljeće, kako je to dobro razložio dr. G. Manojlović u Radu knj. 150. str. 98.—102. Κ tomu moramo i to uzeti u obzir, da Petar Krešimir, spominjući u svojoj povelji, da je zemljište darovano manastiru sv. Krševana ostalo netaknuto u posjedu manastirskom za njegovih predaka Krešimira Starijega, Držislava, Svatoslava i t. d. —- da on tu jamačno spominje samo one vladare — predje, koji su vladali u istoj državi, u kojoj je to darovano zemljište ležalo i u kojoj je on tada vladao, naime u Bijeloj Hrvatskoj, a ne bi imalo smisla, ' da spominje vladare druge države, naime Crvene Hrvatske, što bi po tumačenju Pavićevu imalo biti, jer po njemu postaje Gojslav vladarom Crvene Hrvatske. Prema ovako odredjenom slijedu hrvatskih kraljeva ne može Pavić da kralja Mihajla i sina mu kralja Stjepana, koji se navode na grobnom spomeniku kraljice Jelene, nadjenu od F. Bulića u crkvi Gospe od Otoka kraj Solina, — ne može da smjesti medju hrvatske kraljeve, nego ih uvršćuje u humske vladare, istovjetujući ovoga Mihajla s onim zahumskim Mihajlom, koji je s Tomislavom sudjelovao (g. 925.) na spljetskom crkvenom saboru. To medjutim može On učiniti samo na osnovi svoga shvaćanja naziva hrvatskih vladara, jer njemu
