VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 74

74 te im je bosanski biskup dosađivao golemim nepravdama. Fra Luka nije mirovao, nego je pisao u toj stvari mnoge poslanice crkvenim i svjetskim vlastima. Radi toga se je vrlo zamjerio bosanskomu biskupu Ograniću, pa se je tek pred smrt s njime izmirio. (Rad. Lopašić: „Dva hrv. junaka", str. 142. i 163.) U spomenutoj poslanici od 2. svibnja 1694. tuži se fra Luka samom caru Leopoldu, kako je on sam i njegovi drugovi Franjevci doživjeli velikih nepravda i nasilja od bosanskoga biskupa — nepravednim prisvajanjem župa „contra manifestam cognitionem nostram." Moli s toga cara za pravedno riješenje toga spora. Da potkrijepi fra Luka svoje navode proti bosanskomu biskupu, pridodao je svomu pismu i popis svih župa po Slavoniji, koje spadaju po njegovu mnijenju starinom već pod zagrebačku biskupiju, te su „kako prije, tako i ove godine dobili od zagrebačkoga biskupa sveto ulje." Jedan i drugi spis vlastitom je rukom pisao i potpisao fra Luka Ibrišimović. IV. listina je zanimljiva za povjest grada Požege. To je vjerodostojna isprava „Litterae testimoniales", kojom gradski magistrat „Nos judex coeterique senatores civitatis Posegiensis" svjedoči u poslu kupnje i prodaje jednoga konja. Listina je datirana u Požegi dne 10. ožujka 1699. Po dosadanjem mom istraživanju požeške prošlosti mogu ustvrditi, da je to dosele usčuvani najstariji spis, odnoseći se izravno na gradsku upravu. Gradski arkiv nema žalibože ni komadića spisa iz gradske prošlosti do pod konac XVIII. vijeka, a kamo li iz XVII. Isprava je i s toga zanimljiva, što se u njoj spominje komorski nadzornik Martin Zemljak i njegova svojta, zatim gospodin „dominus" Tomo Maretić „ex Croatia", te napokon požeški građani Andrija Abrančiković (Abrangyekovich) i Pavao Kojungjibašić (Kojungibassich). Potonji bijaše kasnije i gradski sudac „judex civitatis Posegiensis." No od većega je interesa donji pripisak na svršetku isprave, gdje se spominje gradski pečat riječima „sub sigillo u su ali nostro". Ispod toga vidi se i mjesto, gdje je pečat grada Požege prilijepljen i otisnut bio, no žalibože pečat je otpao te mu nema drugoga traga. Sva je prilika, da se je taj pečat rabio i davno prije, kad ga sami zastupnici gradske uprave nazivlju „naš običajni pečat". Bit će to isti pečat, koji nam je sačuvan na tri godine kašnje (dne 3. travnja 1702.) izdanoj ispravi, gdje grad Požega brani Franjevce. (Sravni: „ Convenais Poseganus" u central, franjevačkom arkivu u Budimu). Na ovom pečatu od 1702., s kojim je sigurno istovjetan i onaj od godine 1699., jasno se razaznaju mnogo kašnje (1. rujna 1765.) uzakonjena obilježja današnjega gradskoga grba ili pečata: tvrđa s tri kule i dva prozora na svakoj kuli, te gradskim vratima; nad srednjom najvišom