VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 42

42 zabire, da su i u Ugarskoj i Hrvatskoj mogli na temelju kraljevskog privilegija grb steći takodjer i onakove osobe, kojima po njihovom javnopravnom položaju grb nebi pripadao. Medjutim do danas poznajemo samo jedan ovakovi po vladaru ugarsko-hrvatskomu podjeljeni gradjanski grb, a to je onaj, što ga je gubernator Ivan Hunyadi u Temešvaru 13. oktobra 1447. podjelio Nikoli Pogânyu, gradjaninu grada Torde. Biti će da su gradjanske obitelji, koje su od kralja dobile grb, neopaženo dospjele medju plemiće i to upravo pomoću svojih grbova. U najstarije doba izabrale su si plemićke obitelji same po svojoj volji svoj grb. U kasnije doba dobivale su grbove kraljevskom donacijom, te akoprem ne postoji zakon, koji bi zabranio svojevoljno poprimanje grbova,

. ipak se to već u vrijeme izdavanja naših prvih grbovnica nije smatralo dozvoljenim. U tekstu najstarijih grbovnica čitamo naime : „a claro lumine troni cesareae vel regiae maiestaüs velut e sole radii nobilitates legitimo iure procedunt et omnium nobilitatum insignia ab imperatoria, vel regia Maiestate sic dépendent, ut non sit dare alicuius generositatis insigne, quod a gremio non proveniat cesareae seu regiae dignitatis vel claritatis". Glede grbovnica valja prije svega istaknuti, da grbovnice (literae àrmales) ne moraju uvijek biti ujedno plemićke diplome, pošto su vladari podjeljivali grbove i neplemićima bez nobilitacije, a i pravim plemićima, kojima nije bilo potrebno nobilitacije. Tako na pr. poznamo do sada oko 70 grbovnica od ug.-hrv. kralja Sigismunda, a od ovih su samo dvije ujedno plemićki listovi, a to su grbovnica za Benedikta Vadkertija od god. 1415. i ona za Mihajla Daba Zagrebačkoga od god. 1430., dočim su sve ostale jednostavne grbovnice, pošto se iz njihovog teksta razabire, da su dotični donatari već prije bili plemići. Pogledom na vanjski oblik razlikujemo tri vrsti grbovnica: 1. u kojima je grb opisan, a nije naslikan; 2. u kojima se uz opis grba nalazi takodjer slika istoga; 3. na kojima je grb naslikan, ali ne ima opisa istoga. Najpodpunije su na drugom mjestu spomenute, a najmanjkavije one na trećem mjestu. U najstarijim grbovnicama bio je grb opisan, ali ne naslikan, doćim se u najnovijim nalazi i opis grba i slika istoga. Najstarije grbovnice podjeljivali su u Francuskoj Filip Lijepi (1281.—1314); u Njemačkoj Ljudevit IV. (1314. dotično 1328.—1347.) ; a kod nas u Hrvatskoj i Ugarskoj Anžuvinac Karlo Robert (1301. do 1342.) Najstarije do sada poznate grbovnice sa opisom grba, ali bez slike istoga jesu u Ugarsko-Hrvatskoj slijedeće : 1. podjeljenje nakita kacige (Helmkleinod) za Nikolu sina Emerika, navodnoga pradjeda obitelji Herczegh de Erenye od g. 1326; 2. grbovnica za meštra Doncha, velikog župana od Zolyoma, od god. 1327. ; 3. grbovnica za meštra Ko-