VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 149

149 U Vel. Gorici: Ivo pl. Šipušić (br. 30), Grga pl. Vernie (br. 37), Gjuro pl. Ištvanić (br. 33). U Kuču: Zadruga pl. Puceković (br. 4), Josip pl. Puceković, bilježnik plem. općine turop. (br. 5), Ivan, Stjepan, Imbro pl. Cunčić (br. 10, 11, 9), Ivo, Mato, zadruga, Petar, Fabijan pl. Lučić (br. 65, 73, 28, 61, 24), Joso pl. Berković (br. 94), zadruga pl. Hrvačić (br. 22), Imbro pl. Gjuračić (br. 19), zadruga pl. Pukanić (br. 3), i Gjuro pl. Malčević (br. 7). U Maloj Gorici: Lacko pl. Kovačić (br. 17). To su porodice turopoljske, koje su otvorile svoje obiteljske škrinje i pokazale svoja pisma. Ima ih još dosta, koji nijesu hotjeli pokazati. Poznato je, da porodica Lektorica u Donjoj Lomnici ima punu škrinju pisama, ali svaki put našao se je izgovor, da nijesam ta pisma mogao viditi. Tako isto nijesam pošao niti u ostala turopoljska sela, jer mi rekoše, da tamo nema pisama, ili da ih uopće pokazati neće. Osim lih na Turopolje odnosećih se spisa našao sam ih i takovih, koji se odnose na Zagreb. Neke sam starije zagrebačke priopćio u „Vjesniku zem. arkiva", kao nadopunjak izdanju zagrebačkih listina od Ivana Tkalčića. * * Habent sua fata libelli ! Ako razvidimo svakojake teške prilike i . upravo strašne časove, koje je lijepo i pitomo Turopolje tamo od konca XV. pak sve do XVII. vijeka proživilo, zaisto se moramo čuditi, da je još toliko listina ostalo sačuvano do danas. Sto bi tek toga bilo, da su vazda bila mirna vremena, i da mnoga teška nezgoda nije uništila mnogu važnu ispravu. Iz prošlosti turopoljske razabiremo. da su Turopoljci svoja pisma vrlo brižno čuvali, pohranjivali ih na što sigurnija mjesta, pače bolje ih čuvali nego svoje glave! Od kako su se bili medvedgradski gospodari počam od Ivana Tuza pak do Nikole Zrinskoga, od konca XV. vijeka pak do g. 1553. nametnuli Turopoljcima, koji su odlučno nastojali svoju staru plemićku slobodu očuvati, zaredala su razna i teška nasilja u Turopolju. Kaštelani lukavečki i medvedgradski, koji bijahu službenici medvedgradske vlastele, neprestano su harali po Turopolju. Naročito se tu ističu kao nasilnici Baltazar Alapić, pak Petar Pan de Kynygsfewlde, kapetan medvegradski (1513—1515.), i Korardo Pencinger takodjer kapetan medvedgradski, službenici Jurja Markgrofa Brandenburškoga, koji je po ženi si Beatrici Frankopanki, udovi Ivana hercega Korvina, postao gospodarom Lukavca i Medvedgrada. Taj Pencinger bio je jedan od najvećih nasilnika. Ovoga, pak Krsta Zveta, kaštelana rakovačkoga, Ivana Borotvu, kaštelana lukavečkoga, te Sigismunda Borotvu, Jurja Madarasa iz Vrbovca, Grgura Minetića iz Dvorišća, Tomu i Andriju Mikšiće iz Pogance, te još množinu svojih sluga i službenika