VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 140

140 Opažamo, da u nastavku Teof., u knjigama I.

—V. nema nikakva pozivanja ni aluzije na koji događaj, koji se je dogodio poslije kretske ekspedicije u A. D. 949., i ova nas okolnost

1 može navesti da nagađamo, da djelo nije kasnije od Adm., akoprem ne možemo fiksirati nikakav formalan terminus ante quem prije smrti careve 959. A. D. Život Mihajla II. bijaše, kao što smo vidjeli, sastavljen u A. D. 949., tako da su, ako nije bilo kojeg znatnijeg prekida, knjige I.

—IV. morale biti dovršene ne kasnije od A. D. 950. Jedna je činjenica, koja nas ponukuje na misao, da je i Vita Basilii bila također pisana onda ili ne mnogo kasnije. Veoma je Čudnovato, i to je udarilo u oči Hirschu

2

, da nema u ovom djelu spomena ο Vasilijevom obraćenju Grka u Peloponesu — čin, koji je zabilježen u Adm. 224. 10. Smijemo li zaključiti, da je ovo došlo Konstantinu do znanja poslije dovršetka djela Vita, koje je u tom slučaju bilo dovršeno prije dovršetka Adm. ? To je argumenat iz mucanja, koji sam sobom ništa ne dokazuje; ali mi smijemo barem kazati, da nas naša data, u koliko ih imade, navode, da držimo po prilici A. D. 949. i 950. kao vrijeme, u koje su nastavak Teof. i Vita Basilii bili napisani. § 15. Jedini dio 4. odsjeka, koji zahtijeva, da ga se potanje razmotri, je bilješka ο oslobođenju Patrae od Slavena za vladanja Nike-

fora I. (g. 49.). Opisuju se okolnosti navale i oslobođenja, bilježi se izvješće ο tome caru i njegov proglas, i spominje se njegov σιγίλλιον. Onda tekst nastavlja: ταύτα οί πρεσβύτεροι και αρχαιότεροι ανήγγειλαν παραδόντες άγράφως χρόνψ τε καί βίψ τοις οστερον, δπως αν κατά τον προφήτην γνψ γενεά ή ερ

χόμενη κτλ. (219—20). Onda se pripovijeda, da su Slaveni bili opterećeni, da se skrbe za uzdržavanje u Patrama stratega, basilikä i tuđih poslanika (πάντας τοός έ| εθνών αποστελλόμενους πρέσβεις). Ovo je zanimljivo, jer pokazuje, da su poslanici iz južne Italije običavali putovati u Carigrad via Patra i Korinta. Napokon spominje pisac σιγίλλιον svojega oca Leona, u kojem se određuje, koje su daće imali Slaveni plaćati metropolitu Paträ. Phrygijaca imale su se isticati kreposti armenske kuće. Ali on nije našao bilo dokolice ili prilike, da ispuni ovu nadu, koju on izrazuje u svom predgoyoru k Vita Basilij (p. 212.); i kad je on bio napustio ovu misao, „doprinese* on ovu biografiju kao dodatak k ostaloj povijesti. 1 Ima se opaziti, da nastavljač, koji je dodao knjigu VI. u vrijeme Nikefora II. ili kasnije, nije uveo nikakve interpolacije u knjige I.—V. Mjesto u I. knjizi (p. 21), u kojem je Hirsch (ρ. 179) vidio odnošenje na Nikefora II., odnosi se, kao stoje Brooks pokazao, na Nikefora I. (Β. Ζ. Χ. 416). Tako nema dokaza za koju Schlussredaktion knjigä I

—V. 2 Op. cit. 265.