VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 132
132 ovoga imena nema među njima. Ja se ne ću upuštati u konjekturu, 1 već ću samo opaziti, da bi kritici razmatrajući ovu nedosljednost morali uzeti u račun fakat, da su ova dva kazivanja potekla iz različitih izvora. Vijest u gl. 8. (ρ. 74) ο poslanstvu Gabrijela u Ugarsku očevidno se osniva na izvješću poslanikovu. Ime basileja se ne kaže ; moguće da je to bio ili Romanus ili Konstantin sam ; ali čini se mnogo vjerojatnije, da je to bio Leo VI. 8 Nije nevažno pitanje, da li izvješće ο ranoj povijesti Mađara, prije nego li su stigli u svoju konačnu domovinu u Ugarskoj, potječe od informacije, što ju je dobio sam Konstantin svojim ispitivanjima, ili od informacije, dobivene u kojoj ranijoj periodi. Nješto svjetla baca na ovo pitanje poređenje dvajuh mjesta, u kojima se opisuju međe „Turaka." Ona nisu replike, kao što bi se na prvi pogled moglo činiti. A. B. Ρ. 81 (c. 13). οτι τοις Τοόρκοις Ρ. 174 (α 40). πλησιάζουσι δέ τά τοιαδτα εθνη παράκεινται, προς τοις Τοόρκοις προς μέν τό άνατολι μέν τό δοτικώτερον μέρος αυτών ή κόν μέρος οί Βούλγαροι, έν φ καί Φραγγία, διαχωρίζει αυτούς ό "Ιστρος —, προς προς δέ τό βορειότερον οί Πατζι δέ τό βόρειον οί Πατζινακΐται, προς νακιται, δέ τό δυτικώτερον οί Φράγγυι, προς καί προς τό μεσημβρινόν μέρος δέ τό μεσημβρινόν οί Χρώβατοί. ή μεγάλη Μοράβια ητοι ή χώρα τοΰ Σφενδοπλόκοο (ητις καί παντ ελώς ήφανίσθη παρά τών τοιοότων Τούρκων καί παρ' αότών κατεσχ έθη). οί δέ Χρωβάτοι προς τά δρη τοις Τούρκοις παράκεινται. Mora se primijetiti, da je Β na svojem pravom mjestu u opisu Mađara u odsjeku 3., dočim A nije na svojem mjestu u odsjeku 1. Β podaje međe Ugarske ispravno, kako su bile u vrijeme Konstantina — izuzevši pogrješku u orijentaciji za po prilici po kvadranta. Mi imamo Bugare prema jugo-istoku, Pečeneze prema sjevero-istoku, Franke prema 1 Cp. Kuun, Rel. Hung. II 5—8, i nagovještanje W. Pecz-a, da je Liuntis bio najstariji sin Arpada i otac Τασής-a (Β. Ζ. VI 587—8). Moguće ipak, da su se Grci varali, kad su mislili, da je L. sin Arpadov. Ime je Levente ; mi sretamo jednog kasnijeg Leventu u mađarskoj kronici (A magyar hon f. kutf., 503). Lebedias je jedno drugo ime; Ρ. Gyula vidi u njemu iskrivljenog Eleuda (ib. 395.) Ja dvojim ο Marquartovom tuma čenju (op. cit. 52 i 522) Adm. 172; 13—21. 2 Jer pod Konstantinom VII. mir sa Pečenezima postao je nuždom državne politike, kao što znamo iz Adm., i pravo primjenjivanje tog načela bijaše počelo za malodobnosti Konstantinove, kad je vladajuća carica upotrebljavala Pečenege, kao što bijaše Leo upotrijebio Mađare, protiv Bugarske. (Georgii Cont. p. 879 ed. Bonn). — Za odnošaje Pečenega sa Bizantom, Vasiljevski u Zurn. Min. Nar. Prosv., 164 (1872), Nov. Dec, Neumann Β. Ζ. III (1894) 374 sqq.