VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 116

116 nego da prihvatimo Bandurijev zaključak. Kaže se, da su se Benevent i Salerno razdijelili 200 godina prije 948—9. Ovo je pogriješeno upravo za jednu stotinu godina, a pogrješka bi bila još veća, da bi se računalo od 929. Tako ključ, koji bi riješio jednu poteškoću, promaša kod druge. 909 ne rješava ni jedne. Činjenica, da pogrješka s pogledom na diobu Beneventa i Salerna iznosi upravo 100 godina, pokazuje sigurno, da je 200 s nepomnje mjesto'" 100, i da to mjesto nije samo napisano, već i informacija da je dobivena god. 948—9. Priznajem, da mi se u svakom slučaju čini vrlo vjerojatno, da su ove historijske bilješke došle Konstantinu u to vrijeme iz kapuanskog vrela. Iz ovoga se ne bi moralo zaključivati, da je bio kakav kapuanski obavješćivač u Carigradu. Ove obavijesti mogle su se bile dobiti u Italiji, i moguće je, da su prijenosom nastale ove kronološke pogrješke. Njegovo je vrelo zaista odgovorno, što se dioba longobardskih vojvodina pripisuje Sikonu i Sikardu, koji su u to vrijeme bili mrtvi, mjesto Sikenolfu i Radelchisu.

1 Ovdje u ovoj glavi je jedna vrlo zanimljiva točka, pripovijest ο Narsesu i ο preslici. Konstantina se ovdje prekoravalo poradi nevjero

jatne kronološke pometnje. Longobardsko osvojenje Italije dovodi se u svezu sa vladom Irene, i ο njoj se kaže, da je poslala preslicu i vre

teno Narsesu. Ali smiješnost, koja po tome pada na pretensije cara Konstantina kao historika, mora se donjekle ublažiti, kad se. razabere, da pripovijest, kao što ju on pripovijeda, nije njeki talog uspomena njegova vlastitog čitanja, već uzeta i napisana izravno iz ustiju kojeg longobardskog obavješćivača. Mi se možemo smiješiti njegovoj naivnosti, što ju je reproducirao ozbiljno bez i jedne riječi kritike, ali ta kronologija nije njegovo vlasništvo. Ova je pripovijest očevidno kolala među južnim Longobardima

; Benevent se predstavlja kao sijelo vlade Narsesa. Legenda, u svojem prvobitnom obliku, bijaše italijanska, a ne bizantinska; naše je vrelo Paulus, longobardski historik.

2 Ona se osnivala na motivu, koji je dao povoda i drugim anekdotama ο historijskim ličnostima.

3 Općenito kad koji događaj učini jak utisak na pučku maštu, mitotvorna moć crpući iz izvora folklore izumijeva pripovijesti ove vrste. Ovakav događaj bijaše longobardska najezda i njihovo osvojenje polovice Italije; i pripovijest ο uvrjedljivoj poruci Sofije Narsesu i ο 1 Gay, op. cit. 62. Sicon i Sicard također krivo se opisuju kao braća. - Paulus, II 5. Ali najranije vrelo je Fredegarius, III. 65 (p. 110 ed. Krusch). 3 Euelthon posla preslicu i vune Pheretimi od Cirene, Herod. 4, 162; Hormisdas posla svojemu generalu Varahranu γυναικείας εσ&ητας Theoph. Sim. 3, 8, 1. Vidi moje Later Roman Empire II 110, 146. Znamenito je, što Sofija, a ne Justin, šalje te zna

kove; ne upućuje li ovo na zaključak, da je podrijetlo ovoga tipa pripovijesti u svezi s mätriarhatom ? — Car Manuel I. kaznio je jednoga časnika, odgovorna za gubitak jedne tvrđave, time, da ga je javno izložio na magarcu odjevena u žensko odijelo, Kinnamos 15. . . ' .