VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 110

110 slučaj, jer on pripada tijesno onome, što je sprijeda, od čega se je nezgodno odijelio introdukcijom κεφάλαιονa μ\ Ima još tri druga slu

čaja; διήγησις περί τού θ-έματος Δελματίας (α 30), ο kojoj je već bilo govora

; izvješće, kako su Slaveni bili uzbijeni od Patrae (c. 49); i povijest Hersona (c. 53). Ali ova dva potonja pričanja, koja se tiču već prošlih događaja, nisu originalne kompozicije Konstantinove, već izvaci iz starijih djela.

1 Ovi bi ovako išli u kategoriju (3). Glava ο Dalmaciji je druge naravi, ali mi smo vidjeli, da je ona „kasniji umetak", na koji se nije mislilo, kad su se sastavljale glave 29. i 31. Pogledom na ove činjenice čini se, da se može malo ne opravdano zaključiti, da su po prvobitnoj osnovi sve notice, koje su bile po skupinama pripravljene za porabu u raspravi, bile snabdjevene uvodom ίστέον οτι (οτι), s izuzetkom slučajeva navedenih u (1) i (2). Sav ovaj materijal bijaše uređen i poredan u pravi svoj red, kad je car odlučio, da unese i drugo, što se sastojalo poglavito od izvadaka iz knjiga. Ovi se umeci mogu raspoznati odsutnošću obične formule.

2 Dva su izuzetka, ο kojima se možda može reći, da potvrđuju pravilo. (1) Jedno mjesto iz Teofana u saracenskom dijelu uvedeno je sa ίστέον οτι. Ja sam gore dakako uzeo, da je ovo mjesto (f) pripadalo ostaloj Teofanovoj seriji, ali, pogledom na ono, što je upravo kazano, čini se moguće, da bi se (f) imalo odijeliti od serije 2.* i metnuti u seriju 1. Originalna serija, u kojoj je bio jedan izvadak (a) iz Đorđa Monaha, mogla je također imati i jedan izvadak iz Teofana. (2) Notica ο izumu grčke vatre od Kalinika iz Heliopola, s kojom se započinje odsjek 4. (p. 216), uzeta je iz Teofana,

3 bivši πορ θαλλάσσιον zamije

njeno sa τό δια τών σιφώνων έκφερόμενον πορ.) U odsjeku 2. pripovijeda se legenda, da je tajnu ο toj praskavoj tvari otkrio Konstantinu Veli

komu jedan anđeo, — legenda, izumljena u svrhu, da se tajna učini svetom i nepovrijedljivom. Konstantin VII. bio je možda svijestan tomu, da je to nezgrapno, jer dok on prihvaća κατεσκεόασεν „proizvede" od Teofana, izostavlja kroničarov dodatak καί ούτως οι Τομαΐοι — τό θ-αλ-

λάσσιον πορ εδρον.) § 7. Sabiranje materijala čini se, da se protezalo preko najmanje tri ili četiri godine (948—952). Dijelovi, koji su za nas najvrijedniji (o Rusima, Ugrima, Pečenezima, ο Dalmaciji i t. d.), jesu oni, koji su po

1 Za pripovijedanje ο Hersonu vidi Garnett, Engl. Hist. Review 12 (1897), 100—5. Za navalu na Patrae vidi niže § 15. 2 ίστέον οτι znamenit je također i u De Cerimoniis, kao što ću drugdje pokazati. 3 A. M. 6165, De Β. ρ. 354. Ista se notica nalazi u (Pseudo-) Leo Gramm. 160 — Cedrenus I 765 — Mosquensis 406 (Muralt) ρ. 613. Ali potječe li ondje od Teofana? Dodatak άρχήθ-εν pobuđuje u meni sumnju, nije li ona izravno uzeta iz izgubljene kronike, koja je bila glavni izvor Teofanov za 7 stoljeće.