VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 108

1Ö& Jasno je, da se ovdje hvatamo u koštac s pitanjem, koje se kreće oko tajinstvena kroničara, kojega bi čovjek malo ne nazvao „der ewige Logothet". Njekoji mišljahu, da je ovaj svladan, kad je Vasiljevski najavio identičnost „od početka do konca" bugarskog prijevoda, u kojem sc priznaje, da je djelo Simeuna metafrasta i logoteta, sa kronikom Leona Gramatika.

1 Ovo se riješenje nije moglo održati, kad se dokazalo, da anonimna kronika od Cod. Par. 854 nije djelo Leona, jer zadnji dio njezin nije ni najmanje identičan sa χρονογραφία τών νέων βασιλέων, sadržanom u Cod. Par. 1711 pod imenom Leona.

2 Anonymus od Cod. Par. 854 bijaše onda postavljen na mjesto, što ga je morao Leo ostaviti, ali se s jedne druge i auktoritativne strane smatrao Teo

dozije od Mitilene

3 vjerojatnijim kandidatom.

4 Prava će istina po svoj prilici biti, da se originalno djelo logoteta nije nimalo sačuvalo u potpuno čistoj i nenatrunjenoj formi. Ali ja ne kanim ući u ovo pitanje. Samo su dvije točke, koje želim istaknuti. Ime logotetu, čijega djela originalni dio bijaše historija τών νέων βασιλέων, bijaše sigurno Simeun. Ovo je dokazano, ne kao što ja mislim baš natpisima u manuskriptima, koji su bili mogli nastati s miješanja sa suvremenim (ali ne može se dokazati identičnim) Simeunom Metafrastom, već epitafom Simeuna Logoteta prigodom smrti Stefana sina Romana I., sačuvanim u Cod. Par. 1277. i publiciranim od Vasiljevskoga.

5 Ovdje je ime sasvim nezavisno od konikä, te nitko ne može sumnjati, da je sućutni auktor isti koji i historik, koji je pokazao tako otvorenu i iskrenu odanost Romanu Lekapenu. Stefan je umro god. 963., upravo iza nastupa Nikefora Fokasa. Po običnom mišljenju bijaše u početku ovoga vladanja, da je Simeun napisao ili dovršio svoju kroniku. Ali ako je tomu tako, skoro je nepojmljivo, da on ne bi bio spomenuo smrt Stefana. Mi nalazimo pri koncu njegove kronike, gdje on navodi druge događaje, koji su se zbili poslije nastupa Nikefora Fokasa.

0- Jedino tumačenje može biti, da je on kanio nastaviti svoju kroniku do kasnijega vremena, 1 Hronik Logotheta na slavianskom i grečeskom. Viz. Vrem. 2. (1892.) 120. 2 Sestakov, Parižskaja rukopis hroniki Simeona Logotheta, Viz. Vrem. 4. (1897.), 167—833 Sto se tiče njegova datuma, nek mi bude dozvoljeno upozoriti na jednu bilješku (koja bi mogla proći neopažena), koju je iznio na vidjelo Vasiljevski (ib. 135 n. 3) iz Beckerovih Anecdota Graeca III. 1465, i koja upućuje na A. D. 1120 kao doljnu medu. Kakovi bili odnošaji Leona, Teodosija i t. d , barem je sigurno, da ja naš osobiti Ms. Leona, Par. 1711, lošiji za kasniji dio logotetova djela od onoga Teodosijeva. Dobra je ilustracija tomu, što on izostavlja mjesto αρετής γαρ είσ άκρον — ταπεινόν δέ τό φρόνημα, karakteriziranje Romana I., koje potječe očevidno iz pera logoteta. Ovo nije jedan od mnogobrojnih slučajeva ex homoeoteleuto. : 1 ') Vidi de Boor, Weiteres zur Chronik des Logotheten, Β. Ζ. Χ: (1901), 89. ђ Viz. Vrem. 3 (1896), 574—8. °) Cedrenus II 364, Zonaras III, 482, 495.