VJESNIK 9. (ZAGREB, 1907.)
Strana - 1
Parnica izmedju prebendara čazmanskih i zagrebačkoga biskupa Osvalda Tuza (1481.) Biskup zagrebački Osvald Tuz od sv. Ladislava (Thuz de Szenthlaszlo, g. 1466.—1499.) bio je vrlo silovit čovjek, kaošto i njegov rodjak Ivan Tuz od Laka, negda miljenik kralja Matijaša Korvina, a jedno vrijeme i ban cijele Slavonije (g. 1466.—1470.). Njih su obojica upotrebljavali svoj visoki i moćni položaj malone jedino u tu svrhu, da što više povećaju i rašire svoje posjede i umnože svoje i onako veliko bogatstvo, ali svoj cilj nijesu kušali postići redovnim putem, već gotovo svagda samo nasiljem i otimačinom. Pri tom su rodjaci često puta radili sporazumno i složno, a do zgode opet svaki na svoju ruku. Tako se Ivan Tuz za vrijeme svoga banovanja prijevarom i silom domogao turopoljskoga kaštela Lukavca. Žitelji naime plemenite općine turopoljske sagradili su od straha pred Turcima kaštel Lukavec, da mogu u njem u vrijeme potrebe naći sigurne zaštite za se, za svoje porodice, blago i imanje. Oprez je njihov bio dobar, jer su Turci pod konac šezdesetih godina XV. stoljeća češće provaljivali u Hrvatsku i Slavoniju, te su i Turopolje harali mačem i ognjem. U jeseni god. 1469. provalili su Turci po četvrti put u hrvatske zemlje. Bijaše to mjeseca septembra, kad su Turci na Miholje (29. sept.) prodrli do Save, te bi jamačno bili i Zagreb poharali, da se nije Sava razlila. 1 ) Valjda su se ovom zgodom obratili plemići turopoljski u velikoj svojoj pogibli na tadašnjega bana Ivana Tuza s molbom za pomoć, a on im je poslao u Lukavec 12 svojih službenika, oružanih lumbardama (pixidarios). Ti su ljudi dobili od svoga gospodara potanki naputak, kako da postupaju. Kad su Turci otišli i kad je nestalo pogibli, ne htjedose ovi vojnici ostaviti Lukavca, nego se ugnijezdiše u njem kao gospodari ne puštajući nikoga od plemića turopoljskih unutra. Uzaludno je bilo sve nastojanje plemića, da dobiju natrag svoj kaštel Lukavec, bez uspjeha su bile njihove molbe, što ih iznesoše pred bana: on zadrža Lukavec za se. 2 ) Sigurno je, da kralj Matijaš nije bio upućen u ove prilike, kad je nekako u ovo vrijeme založio biskupu Osvaldu i Ivanu Tuzu za 12000 zlatnih .forinti grad Medvedgrad i kaštele Rakovec i Lukavec 3 ), te je tako na neki način sankcionirao ovu otimačinu Lukavca. Medjutim ovo samo nije bilo dosta: Ivan je Tuz stao žitelje plemenite općine turopoljske, koji su poput svojih predja bili do tada posvema slo] j Klaić, Povjest Hrvata, II. 3, Zagreb 1904. str. 79. 2 ) Laszowski E., Povjesni spomenici plem. općine Turopolja. Zagreb 1905. sv. II str. 397. i dalje. 3 ) Kukuljević: Dogodjaji Medvedgrada. Arkiv za povj. jugosl. 111. str. 47. — Tkalčić, Povj. spomenici grada Zagreba, 1895. sv. II. str. XXVII.