VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)
Strana - 52
52 „Samoglasi 1 i r pisani su po tadanjem načinu pisanja kao al i ar; Što ako i ne valja, ipak je shodnije prema organizmu štokavštine i čakavštine, nego li današnji oflcielni običaj pisanja er, koji u Sireni samo kadšto dolazi. Mjesto starohrvatskoga tlmač, što je na našku tumač, ima u Petra Zrinskoga : tolmač (13. 89.), tolnač (3. 24.) i tanac (13. 30.): jedno i drugo povratilo se je pokvareno u domovinu iz magjarske tudjine". Glede ar i er već sam gori spomenuo, da je Petar u rukopisu Sirene rabio izključivo er, a uslied toga se taj način pisanja sudara sa pisanjem Fortune. Karakteristično je pako da pokvarene forme rieči tumač, koje su u Sireni, nalazimo i u Fortuni: tolnač (4. 9.), tonač (7. 37.) tanac (4. 24.). „Dvoglas ie zamjenjuje pjesnik Sirene čas samoglasom i, čas samoglasom e, ipak ima ikavštine više nego li ekavštine. Razlike nepravi on nigdje nikakove, ako ga ne tjera srok na odlučan izbor, to je posve slučajan. Primjeri : brig, obita, rič itd. Ovo se mješovito zamjenjivanje proteže ćak i na dočetke padežnih oblika u deklinaciji n. pr. k škode, u mjesto k škodi". To isto zamjenjivanje nalazi se u Fortuni, i to tako, da je i tamo ikavština pretežnija, te se rabi u istih riečih ikavština i ekavština n. pr. virovati, (1. 8.), verovati, (3. 1.), sreća (5. 10.), srića (6. 9.). Za primjer zamenjivanja padežnog dočetka navodim: povoljne ti glase (1. 33.) i povoljne ti glasi (3. 15. 5. 12.). Rukopis Sirene imade istu formu u verzu: još i dobre glasi ke vredidu mimo (6. 43.). „Jako je često, pače redovito odbačen samoglas i kod predloga iz, kao i u kod predloga uz — i to je kako se znade, ponajvećma obično u kajkavskom narječju n. pr. zdišuća (7. 40.)". Fortuna rabi zdiše (12. 31.) zdihati, (7. 23.). „Da priedjemo na suglase, to mi je za veliko čudo, kako Petar Zrinski, koji se još mnogo opominje svoga pravoga narječja čakavskoga, ne pravi više razlike izmedju ć i č* koju upravo čakavci najtanje osjećaju. U štampanoj je Sireni skoro uviek ch, n. pr. hoče,.poče, doče, veče itd.; u knjizi nekoliko je puti, da se ć od č razluči, štampano chy: n. pr. : chytite (15. 25.), szuichyami 15. 35.)". Fortuna rabi takodjer ch za ć i č, a da je pisac Fortune rabio kadkada chy za oznaku ć vidi se iz sljedećih mjesta: masznim richiam (1. 8.), lipim richyam (4. 23.). „Mjesto dj čita se u Sireni j, kao što je pravilo čakavskoga jezika n. pr. tuj mjesto tudj: tuja ladanja zadobih (8. 17.)". Fortuna redovito piše tuiti: hoches ga tuiti (5. 25.), nahaias (nahadjaš 4. 7.). „Jezik Sirene podnosi po svojoj starijoj naravi šć, gdje bismo danas izgovarali št, kano: šćit (15. 115.) šćap (8. 101.), z nišće (6. 82.)". Fortuna ima: na nišćetu (6. 82.), bašćina (3. 13.) plemenšćina (6. 35.). „Mjesto mnogo, množtvo itd. dolazi u Sireni po kajkavskom narječju uviek: vnogo, vnožina itd. Mjesto predloga kroz uviek čez". Tako isto je i u Fortuni: Cez vnogo vrimena (2. 9.), vnoga neopačna (2. 11.). „U Sireni se pravilno pišu rieči: zaman i zavman". Fortuna redovito piše zaman, tek iznimno zahman.
