VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 226

226 i oštrovidnost slovjenske rase i Blagaji bi možda vodili i zastupali Hrvatsku. Nu narav sama osujetila je visoke namisli stvaratelja ovih za ostvarenje njihovo temeljnih dokumenata. Ivan Alben umre prerano, starac kralj pako, na čiju se smrt čeka, da se iznesu „njegovi" dokumenti, živi predugo, a sjajnu kov obiteljsku u sinovima naglo zahvatila rdja. Sin Antunov Grgur, pa sinovi ovoga Stjepan i Mihajlo igraju do 1490. ulogu tek provincijalne važnosti. Misao što pokretala ove dokumente zamrla naglo; o potvrdjivanju i manipuliranju s njima nitko više ni ne misli. Otmena ruža Orsinijeva, koja umjetno istisnula zvijezdu slavonsku sa grba Blagaja, ne donosi sreće obitelji na priprostoj rodnoj grudi. Ali veliki posao nije učinjen uzalud. U novoj postojbini, u Kranjskoj, kamo utekao s uništenih slavonskih dobara, veseljem napunja dušu Franje Blagaja, jer „mencio itaque quod sumus ex Vrsinorum genealogia" (v. odsjek B) pruža mu sredstvo, da pridošlu svoju obitelj prikaže što drevnijom i odličnijom autohtonom plemstvu kranjskom. Tako trostruki, sadržajno umni a formalno vješti falsifikat, nikao iz datumom najmladjeg, dobom najstarijeg falsifikata, iz listine kralja Bele (IV.), radja novim nezgrapnim rodjenčetom — najstarijom po datumu, najmladjom po dobi postanka, listinom od 1200. B) Primjetbe k nekim izdanim listinama. Osim nekoliko diplomatičko-paleografskih i sfragističkih opazaka sadržaje ovaj stavak poglavito sredovječne bilješke na hrptu

1

) listina, materijal, na oko posve neznatan, nu sravljen s odgovarajućim listinama od velikog interesa filološkog i topografskog. Dočim naime u listinama bivaju dapače mjesta prekosavska pomadžarena uslijed opće pisarske mode, sačuvale su bilješke na hrptu redovito pravi im zvuk domaći (n. pr. u CB. br. 153 (1426.) Zalathnok, na hrptu Zlatinnich) ili pako daju naputak, kako valja koje ime izustiti t. j. upućuju nas u tajne sredovječnog pravopisa

2

) (n. pr. CB. br. 6 (1251) Rezycha : Rečica (a ne Reziča), jer na hrptu prijepisa mojeg br. XVIII. Rychycya : Ričica). S druge strane važne su ove bilješke za zvukoslovlje hrvatskoga jezika, osobito za fiksiranje dobe ginuća slovj. poluglasa ili zamjenjivanja njegova punim glasom, dosljedno za rasezanje temeljnih dialekata (Rakouch, Menigh — Rakouacz, Manichi). Naravski, da uzmognu služiti podlogom točnom opažanju, nužno je, da je doba tih bilježaka čim točnije odredjena. Ne dostaje dakle odredjenje po stoljetnom tipusu pisma ; valjalo je posegnuti za medjusobnom prispodobom pisma bilježaka, odlučiti privatne od onih, što ih činio pisar listine. Dočim se ruka ovih naravski ne ponavlja, privatne se latinske bilješke dadu svesti na nekoliko registratora obiteljskih, kojih se rad dade 1

) Sve donje bilješke, za koje nije izrično spomenuto drugačije, nalaze se na hrptu. 2

) Osobito s obzirom na transkripciju lat. jeziku tudjih riječi (dakle osobito imena) dade se opaziti velika pravilnost u lat. sredovječnoj listini u većim vremenskim periodama, tako te je moći doista s obzirom na tudjice u lat. listinama govoriti o pravopisu i njegove zakone istraživati, kako to za ug. listinu s velikim uspjehom čini Meliclr, koji i sprema povijest madž. pravopisa. Sr. za sada : Adatok, a magyar nyelv es helyesirâs torténetéhez, Nyelvtud. kozlemények 35 (1905), 124., gdje na temelju pravopisnih zakona zabacuje glasovitu listinu pannonhalmsku (v. moju ocjenu u Turul 24 [1906], 46.).