VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)
Strana - 222
222 nadmašuje sve ostale brojem članova. U Sigismundovo doba (1406) ona je obitelji još od eminetne važnosti, a ipak sadržava grupa III. kud i kamo — manje od sadržaja grupe II. Kad bi u g. 1352. postojala bila autentična sankcija falsifikata II (t. j. prava li je listina Ha), to bi ova činila gotovo izlišnim potvrdu Ill.b 1 ) upravo tako, kao što bi u tom slučaju falsifikatu III nužno savremeni II. činio fabriciranje prvoga suvišnim. Iz sadržajne prispodobe proizlazi već, da je II. znatno mladji falsifikat od III., dokle se ovaj nosi na potvrdu, dotle onaj ne postoji. Nu inkompatibilitet izmedju grupe II. i III. udara najjače u oči u predzadnjim im članovima, u obim potvrdama kralja Sigismunda (Il.b, III.c) od istoga dana. Ovdje se vraća u mnogo kompliciranijoj formi slučaj odnošaja listine III. i IV., odnošaja, koji je bio jedan od uzroka, za što je Thalloczy zabacio listinu III.?). Primajući najme Il.b prividno novi i kićeni stavak o „pravu mača" sadržaje on potpuno i mnogo kićenije u sebi sve privilegovne stavke listine III. i njenih potvrda; da je pravi, učinio bi čitavu grupu III, a poglavito potvrdu IIIc posve izlišnom. Nu ne samo to. Da je IIb pravi, on bi, jer predstavlja stavak o „ius gladii" kao posve novi privilegij bez pozivanja na III. (Ill.b), očito pokazivao, da III. nije bio u kreposti ni za vrijeme Ljudevita ni za prvo vrijeme Sigismundovo, drugim riječima, da je i Ill.b i III.c falsifikat. Ovako nasuprot, uz manjak i jedne sumnjive točke u Ill.b i III.c a uz očita kriterija krivosti u Il.a i Il.b, stavak ob „ius gladii" u Il.b 3 ) ruši ovu listinu samu, a valja ga odbiti na nastojanje falsifikatora, da u toj listini poda résumé svih pravih i željenih privilegija obitelji Blagaj. Tako grupa III. postaje izvrsnim direktnim sredstvom za odredjenje motiva, a indirektnim sredstvom za odredjenje dobe postanka trostrukog našeg falsifiikata. Sve naime što je u grupi II. višak prema grupi III. (odnosno IV.), motiv je grupe II, dočim postanak falsifikata pada bez sumnje u doba, kad je žudnja za spomenutim viškom najžešća, odnosno u vremenski čvor, u kojem se svi motivi križaju. IV. Odredjenje dobe i provenijencije falsifikata. Tri su stavka u grupi II., kojima nije moći naći ni najsmjernijeg prototipa ni u III., ni u IV. To je stavak o rodbinstvu s Ursinijima, stavak o slobodnoj župi (ili bolje, kako ću pokazati, o grofoviji), napokon stavak ob oprostu od vojničkog trha. Kritika historijska pokazat će, da se sva ta tri motiva, najranije mogu stjecati u jedno u g. 1432. (terminus post quem), dočim će teorija o provenijenciji ovih falsifikata odrediti duljinu zajedničkog im toka (terminus ante quem). Već Thalloczy, premda je zbog IIa prinužden staviti prve klice legende 0 rodbinstvu s Ursinima u prvu polu 14. vijeka 4 ), sluti u raspravi o pečatima 1 grbu blagajanskom 5 ), da realni refleks legende pada tek u 15. vijek. Konkret1 ) Jednako bi bili Blagaji u tom slučaju predložili na potvrdu hercegu Stjepanu u novembru 1352 (v. dolje odsjek C br. XV.) listinu II., a ne posve neznatnu prema ovoj listinu VII. (1256.) vrhu Vodice. 2 ) CB. XXXVIII. 3 ) Koji bi u istinu, da ga i kralj i obitelj drži važnim, morao naći svoje mjesto u IIIc, a nipošto u IIb. *) CB. XXXIX. 5 ) Ib. CCLXV. i osobito u: A Blagay çs. szârmazâsi rendje és czimere, TuruJ 15 (1897), 79.
