VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)
Strana - 214
214 Celjskih, resultiraju u snažnom porivu politički genijalne generacije Blagaja, koji potiče i stvara trostruki taj falsifikat. 1. Listinski sklopovi. Tradicija pojedinih individua lislinskih. Kao što listina kralja Mirka (1200.), tako se i listina Andrijina (1218.) pravo dade shvatiti tek u savezu s nekpm drugim listinama, koje tangirajući pojedine stavke ovog privilegija, služe direktnom kontrolom, ako su vjerodostojne, a podaju nove izgledne točke, ako su krive. Te savezne listine, njihovu historijsku i diplomatičku vrijednost već je odredio Thalloczy. S obzirom na njih njegovi su resultati nepomični; svoje sadržajno nadovezivanje na ove formalno ističem time, da rimske brojke, kojima on kratkoće radi označuje te savezne listine 1 ), pridržajem (L, II., III., IV.) Nu kako su neke (osobito II. i III.) od tih listina u istinu ili prividno potvrdjivane i prepisivane, a mi 2 ovakove potvrde učinili središtem ove raspravice, to gornji (Thalloczy-jev) red listina sačinjava za nas tek temeljni, prvi razred jedinica, oko kojih se potrdama stvaraju sklopovi, koji su opet u medjusobnom sadržajnom i formalnom savezu u cjelini svojoj. Sadržajna sveza čitavih grupa očituje se križanjem nižih jedinica (potvrda) jedne grupe s temeljnom listinom druge grupe, dočim se formalna sveza jasno vidi u jednakosti formula i datuma pojedinih koordiniranih jedinica. Evo tih grupa s kratkim sadržajem pojedinih listina, u kojem ipak nastojim, da budu ne samo sve bitne, nego i pojedine finije sadržajne razlike i jednakosti istaknute. Grupa I. I. Kralj Mirko dariva Stjepanu sinu Nikolotovom, koji potječe iz plemena knezova Orsina, senatora rimskih, vlastiti svoj kraljevski grb i zemlju Vodicu za zasluge stečene u obrani dukata slavonskog proti Albertu de Mihouo. — 1200. Prepis u I. a Kralj Maximiiijan II. potvrdjuje na molbu Franje Ursina, kneza Blagajskoga listinu I. i dariva mu prošireni grb. — 1571. 7. novembra. Izvornik (CCLXIIIJ. Grupa II. II. Kralj Andrija I. potvrdjuje, pozivajući se na nepoznatu listinu kralja Mirka (Y), Baboneg-u i Stjepanu, županima Vodičkim, sinovima Stjepana od Gorice, koji potječu od knezova Orsina, senatora rimskih za zasluge u križarskoj vojni posjed imanja Vodice; pravi ih pravim slobodnim županima; izuzima ih ispod sudačke vlasti slav. hercega i bana; oslobadja ih plaćanja kunovine; zabranjuje hercegu, banu i u opće svim velemožama u njihovoj župi descensus i obdržavanje kongregacija. — 1218. Izvornik. Il.a Kralj Ljudevit I. potvrdjuje na molbu Nikole, sina Dujma od Blagaja listinu II. „quoad omnes ipsius continentias et articulos" za zasluge Nikole i Ivana pod Zadrom, Apulejom i Aversom, a vrhu toga oslobadja ih svakog trha vojničkog u kraljevskoj i narodnoj vojsci. — 1352. 26. februara. Izvornik (LXX. Potvrdjen novim pečatom klausulom od 1364. 2 ) 27. decembra.) ') Te brojke odgovaraju brojevima CB 2 ) U izdanju pogrješka tiskarska : 1363. XII. 27. — Prva do sada poznata ovakova klausula nosi datum 1364. 4. februara. U opće većina potvrda pada u ovu godinu. Zadnja poznata klausula 1368. IV. 25. (obje listine u Narod, muzeju.) Sr. Griinn Albert: I. Lajos kirâly megero'sitési zâradéka, Turul 19 (1901.), 34.
