VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 77

77 k meni seljaci, te mi rekoše, da je to grob silnika Tahija, koji je svojimi okrutnostmi izazvao seljačku bunu. Buduć je taj dan bilo proštenje, te crkva dubkom puna svieta, to je silna vlaga u crkvi bila, pak dočim je crkveni zid vlagu upijao, to je mramorni spomenik sav mokar bio, da je voda ćurkom curila s njega. Seljaci mi rekoše, da je ta vlaga smrtni znoj, štono Tahijev lik oblieva uviek, kad seljaci u crkvu dolaze, pak da je na to sudjen radi svojih zločina, počinjenih svojim podanikom. Tahi ostavi iza sebe pet sinova i tri kćeri. Četiri sina Tahova naglo poumrieše, a najmladjemu sinu Baltazaru postavi vlada skrbnikom Stiepana Gregoryancza. Pravda je nastavljena i sa nasljednici Tahija, te je g. 1584. tako riešena, da je obitelj Teuffenbach-Hennyngh povratila Tahijevcem 44.000 for., te tako cieli posjed u svoje ruke dobila. Skoro zatim su se opet Heningovci medju sobom podielili na pet djelova, od kojih prvi dio dobi udova Ursula Mekniczer-Teuffenbach (br. 80), drugi Stiepan Gregoryancz od g. 1574. podban, treći dio Kunigunda Teuffenbach (br. 82.) udata za Petra Rattkaya, četvrti Ana Teuffenbach (br. 85) udata za Mihalja Konyszky-a, a peti Sofija Teuffenbach (br. 83) udata za Tomu Milicha. Tu opet moram izpraviti navod Kukuljevića, (Neke gradine I. str. 7.) koj tvrdi, da je Ana (br. 85) nakon smrti svoga muža Mihalja Konyszkya, drugi put se udala za Ivana Rattkaya i s njime djecu rodila. Po svih ostalih izvorih imala je Ana Teuffenbach, udata za Mihalja Konyszky-a kćer Doru (br. 90) udatu za Nikolu baruna Mallakoczy-a i Anu (br. 91) udatu najprije za Stiepana Tahi-a, koj brak osta bez djece, a drugi put za Ivana Rattkay-a. Sva je prilika, da je ta pogrieška kod Kukuljevića nastala tako, što se majka i kći zvahu Ana, te je muža kćeri, Ivana Rattkay-a pripisao majci. Da je tako u istinu, dokazuje i njegova« opazka bri-19 na str. 7. u kojoj se veli: „g. 1594. bijaše Juraj Konjski sin Ane Hemngove založio svoj dio susedgradski, Ani Mariji Boclarovoj, drugoj ženi svoga otca, t. j. maćuhi svojoj i nje sinom Kristoforu i Gašparu Konjskomu". Ako je dakle Mihalj Konyszky se drugi put oženio, onda se nije njegova prva žena mogla udati za Ivana Rattkay a. Djelove Kunigunde (br. 82) i Sofije (br. 73) baštinili su od svojih tetaka Pavao (br. 88) i Nikola Gregoryancz. (br. 89) Pavao ne ostavi nikakovih odvjetaka, a Nikola imadjaše kćer Martu, (br. 93) koja se je udala za Ivana baruna Moscona. Njezin unuk Ivan barun Moscon oženio je Elisabetu barunicu Chickulini (br. 119). G. 1646. darovao je Jakop barun Moscon (br. 103) i tetka mu Eva, supruga Ivana Chislina, (br. 102) Ivanu Vojkovichu kapetanu karlovačkih konjanika i njegovim sinovom Franji, Gjuri, Ignacu i Vuku, radi velikih zasluga izkazanih njekoć Nikoli i Pavlu Gregoryancz-u, pripadnosti Susedgrada: Rakitje, Ogled (današnji Stenjevec Junkovichev) i Nove Dvore, koje dobi negda Marta Gregoryancz u zamjenu za staru Lužnicu (Kukuljević: Neke gradine I. str. 7.), te se time opet znatno smanji vlastelinstvo susedgradsko. Ivana Vojkovicha, pradjeda potonjih grofova Vojkffy-a slavi Gjuro barun Rattkay (Memoria regum et banorum str. 177). kao vanrednoga junaka, koji seje g. 1622. u borbi proti Turkom kod Kaniže, osobitom smjelošću odlikovao. Ivan Vojkovich mladji je imao samo kćer Katarinu, koju je oženio Gjuro barun Gothal, a iz ovoga braka rodjenu kćer Anu barunicu Gothal, oženio je Adam Daniel