VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 75

75 njegovih pouzdanika, koji su svi bili stranci. Medjutim se je riešila pravda potomaka Hennynghovih g. 1549. u njihovu korist. 77. Katarina Banffy kći Ivana Banffy-a i Margarete Hennyngh, udala se je za Gjuru Teuffenbacha od Tieffenbach-a. 80. Andrija Teuffenbach sin Gjure i Katarine r. Banffy poznat je pod imenom Anderlin, a obiteljskom se imenu obično dodaje Hennyngh, te se njegovi potomci još preko 100 godina Heningovci nazivlju. Gorispomenutom odlukom suda, koju je kralj g. 1552. potvrdio, dopitano je ženskim nasljednikom Ivana Hennyngha, odnosno potomkom Katarine (br. 72) i Margarete, (br. 73) zakonito nasljedstvo Susedgrada, doljne Stubice i Zelina. Prema tomu su bili nasljednici tada živući Helfrik Sebriak (br. 78) Katarina Rozgony (br. 79) odnosno njezin suprug Andro Bathor i Andro Teuffenbach (br. 80). Pošto je Helfrik Sebriak svoj dio g. 1554. Andriji Teuffenbachu prodao, to su vlastnici tih posjeda g. 1559. ponovno zamolili kralja, da im djedovinu darovnicom zajamči, što kralj učini poveljom od 3. rujna iste godine, samo što u njoj nije govora o Zelinu, jer je taj posjed kralj već prije darovao banu Petru Erdödy-u, te Zelin u buduće posve odpada od susedgradskih vlastelina. Andrija Teuffenbach je g. 1559. založio svoj doljno stubički posjed podbanu Ambrozu Gregoryancz-u, a polovicu susedgradskoga posjeda, svojoj ženi Uršuli Mekniczer za 7000 for. (Kukuljević neke gradine I. str. 4.) U razpravi KukuIjevićevoj o Susedgradu (1. c.) krivo je označeno, da su potomci Ivana Hennyngha: „sinovi i unuci dvih njegovih kćerih Katarine i Uršule". Na str. 3. iste razprave navodi se, da je Ivan Hennyngh imao dva sina i tri kćeri : Margaritu, Katarinu i Uršulu. Medjutim i taj navod ne stoji, jer je Ivan imao samo dvie kćeri i to: Katarinu (br. 72) i Margaretu, (br. 73) kako svi izvori dokazuju. Katarina imala je kćer Uršulu, pak je ta okolnost uzrokom pomješane dedukcije rodoslovja Kukuljevićevog. G. 1563. prodao je Andrija Teuffenbach Gjuri Mintszenty-u dobro Posavje, koje se je poslije zvalo Orešje, a danas Jankomir. Godine 1563. umre Andrija Teuffenbach, ostaviv četiri kćeri, od kojih Kunigunda (br. 82) i Sofija (br. 83) izumiru bez potomaka. 84. Marta Teuffenbach Hennyngh, kći Andrije i Ursule Mekniczer, udala se je oko g. 1670. za Stiepana Gregoryancza, sina podbana Ambroza i Franciske r. Stubiczay. Obitelj Gregoryancz bila je veoma moćna i bogata, te ju je osobito proslavio Pavao, biskup zagrebački od g. 1550. do 1557. odkuda je poslije premješten u jegarsku biskupiju. Pavao je bio učen teolog i znameniti pisac, te je bio govornik Magjarske u prvih deset sjednica koncila tridentinskoga (Jug. akad. rukopisi: Biographiae scriptorum Croatiae III. d. 115). Stiepan Gregoryancz (ime ovo se krivo danas piše Gregorianec ima se bo pisati Gregorianc, kako se je sam podpisivao, vidi Starine jug. akad. VII. str. 202.) imao je sina Pavla (br. 88), koj nije ostavio potomstva i Nikolu (br. 89), koji je oženio Anu Mariju Ankerin, te njime izumre obitelj u mužkom koljenu, jer je on ostavio dvie kćeri, Anu Mariju (br. 94) čije potomstvo skoro izumre i Martu (br. 93), koja se je udala za Ivana baruna Moscona, o kojem potomstvu je nižje govor. 85. Anna Teuffenbach-Hennyngh kći Andrije i Ursule Mekniczer, udala