VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 122
122 jer može biti, da su se mnoge isprave izgubile ili se kriju negdje u prašini kojega arkiva, koje toga bana spominju. Zadnji medjutim prigovor (glede sloga) je važan i opravdan, jer onakve rečenice, kakve smo gore spomenuli, jedva da su se rabile u ispravama 13. stoljeća, osobito izraz (generationis) linea je za ono doba kano genealogički izraz prilično stran. Na osnovu toga došao je Wertner do toga zaključka, da je ova isprava došla do nas preradjena, ali zato nije lažna ni izmišljena, kako neki historičari uzimlju. Njezina osnovna ideja, naime podjeljenje plemstva navedenim ličnostima, bit će istinita, ali je sva prilika, da su prigodom nekoga njezinoga prijepisa umetnute u nju one dvije rečenice, jer je valjada na ovim mjestima originalni tekst bio teško čitljiv ili možda sasvim nečitljiv. Ovo je mnijenje Wertnerovo jako vjerojatno, a dobro ga podkrepljuju neke isprave, koje su priopćene baš u ovom našem zborniku. Već u drugoj ispravi (od god. 1228.) spominje se isti Buduna (kano svjedok), kojemu je po onoj prvoj ispravi (zajedno s njegovim rodom) kralj Bela podijelio plemstvo, a uz njega i Milovan, Nikola i Dobc(h)a, koji se u prvoj ispravi spominju kano njegovi rodjaci, napokon se u dvjema ispravama (1256. i 1258. br. 9. i 12.) spominje i Budunin brat Levča, koji dolazi i u onoj prvoj ispravi. 1 ) Od tuda slijedi, da su ona lica, koja su navedena u prvoj ispravi, doista egsistirala, a nisu plod mašte, pa zato i može biti istinito, da su oni dobili plemstvo od kralja Bele, ali nam nije ušČuvana izvorna isprava o tom Činu, nego loše ispravljen ili popunjen prijepis. Nove isprave, koje su priopćene istom u ovom zborniku, daju nam raznih podataka o kraljevima, hercezima, banovima, podbanovima, biskupima, županima itd. Od ugarsko-hrvatskih kraljeva spominju se: Bela IV. (g. 1242. u ispravi br. 4.), Ladislav IV. Kumanac (g. 1273. u br. 25.), Karlo L (Robert) (g. 1331. i 1333. u br. 44., 46. i 49.), Ljudevit I. (g. 1342., 1344., 1352., 1354., 1364. i 1366. u br. 53., 56., 57., 66., 67., 69., 77., 78. i 80.), Sigismund (g. 1387., 1388., 1395., 1406., 1412., 1422., 1423., 1428. i 1436. u br. 103—6., 109., 113., 138., 167., 176., 188., 194., 219. i 234—5.), Ladislav Posthumus (g. 1447., 1456. i 1457. u br. 308., 316. i Addenda br. 3.) i Matijaš (g. 1466. u br. 362.).-) — Od hrvatskih hercega spominju se Dionizij (ujedno i ban g. 1242. u br. 4.), zatim Karlo Drački (g. 1371. br. 85. i 86.), te herceškinja Margareta (g. 1354. br. 70. i 71.). Banovi se navode ovi: Stjepan (g. 1249. br. 5.), drugi Stjepan (g. 1315. br. 36.), Nikola (g. 1324. br. 38.), Mikac (g. 1326. i 1335. br. 39. i 52.), Nikola Seč (g. 1347. i 1349. br. 61., 62. i 64.), Leustahij (g. 1359. a ) i 1360. br. 3 ) Imena nisu doista u tim ispravama sasvim jednako napisana (Buduna, Budona i Budyna, Dobcha i Dobca, Miluan i Milouan, Leucha i Lewcha), ali se to u onodobnim ispravama često zbiva, te nema dvojbe, da su to iste ličnosti. 2 ) Ima u ovom zborniku i isprava kraljeva Stjepana V. (god. 1272. br. 24.), Andrije III. (g. 1291. br. 33.) i Marije (g. 1391. br. 124.), ali su one već i drugdje priopćene bile. 3 ) U ispravi br. 63. veli se doista: „Datum Zagrabiae . . . anno domini milesimo trecentesimo quadragesimo nono", ali kako je to prijepis XVI. vijeka, mora da je prepisao načinio pogrješku, prepisujući godinu {quadragesimo mjesto quinquagesimo), jer mi znamo iz drugih isprava (kod Vj. Klaića „Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta
