VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 120
KNJIŽEVNOST. \J Povjesni spomenici plemenite općine Turopolja. (Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje). Svezak I. God. 1225.—1466. U Zagrebu 1904. Vrijedni naš historičar Etnilij Laszowski obogatio je našu znanstvenu književnost lijepim djelom pod gornjim naslovom. Na poziv same plemenite općine turopoljske i njezinim troškom izdao je zbirku isprava, koje se tiču te općine i njezinih članova, i to za sada prvi svezak, koji obuhvaća isprave od g. 1225. pa do godine 1466. Te isprave pokupio je on u prvom redu iz arkiva same plemenite općine u Velikoj Gorici, iz zbiraka pojepinih snčija i sela turopoljskih i iz zbiraka pojedinih posjednika i seljaka turopoljskih. Osim toga pocrpao je on iz zagrebačkih arkiva sve isprave, tičući se Turopolja, naime zemaljski arkiv, arkiv jugoslavenske akademije, kaptolski i dijecezanski arkiv. Napokon je prepisao sve turopoljske isprave, koje se nalaze u kr. ugarskom državnom arkivu, a i u nekim arkivima u Budimpešti i Beču. Tim je načinom sabrao sve isprave turopoljske, do kojih se u opće moglo doći, pa ih evo sad u ovom zborniku izdaje. Drugi svezak slijedit će naskoro, a obuhvatat će doba od g. 1467.—1560., t. j. do obnove turopoljskoga bratstva 15. veljače 1560.; napokon će u trećem svesku biti priopćene isprave od g. 1560. pa do najnovijega vremena, ali ne sve, koje se tiču općine i njezinih članova, nego od potonjih samo nekoliko važnijih isprava za pojedine porodice. O samom izdanju isprava u ovom prvom svesku moramo reći, da je ono sasvim korektno izvedeno. Isprave XIII. i XIV. vijeka priopćene su onim pravopisom, kako su pisane u izvorniku, odnosno u službenom prijepisu (transumptu) ili kopiji, dok su isprave počevši od XV. vijeka izdane običnim pravopisom, jedino su imena štampana onako, kako su u izvoru. Izdavač je na mnogim mjestima nečitljive ili izgubljene česti isprava prema smislu nadopunio (u uglastim zagradama), dok je one česti, što no se nisu dale popuniti, označio črknjama ( ). Ispuštene dijelove isprava označio je crtama (— — —• —), dok je ono, što je u izvorniku u zagradama, metnuo u okrugle zaporke. Što je u zagradama razmaknutim pismenima štampano, to je opaska ili izdavačeva ili prepisača isprave, ako je ovaj stavio svoju opasku, naročito u izvacima. Izdavač je svaku ispravu popratio na čelu latinskim regestom t. j. kratkim sadržajem njezinim, a na koncu opisom isprave i oznakom njezina nalazišta. Gdjegdje su dodane opaske, koje se tiču samoga teksta isprave, naročito razlika teksta, potičući iz raznih prijepisa (jer izvornik nije nadjen) i različitih načina pisanja u tekstu. Napokon se u tim opaskama ispravljaju (u zaporci) loše pisane riječi teksta ili se dodaje ono, što manjka.
