VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 2

Hronoložke potežkoće odstranio sam vrlo lako, odkad sam se uvjerio, da je Pavlović

. računao more veneto, to jest, da je za njega počinjala nova godina prvim martom, pa tako su dogadjaji, što su se zgodili u januaru i februaru n. pr. godine 1398., od njega stavljeni u godinu 1397. Do toga uvjerenja došao sam primietivši, da se Pavlović na više mjesta, nastavljajući kazivanje nekih suvislih zgoda, služi još i za januar i februar riečima eodem anno, i onda što je on uz dan n. pr. 5. januara ili 7. februara itd. gotovo redovito još dodavao ime toga dana, naime ponedjeljak, utorak, srieda itd.

5

) Pošto je Pavlovićev spis ljetopis, to sam ja u svom izdanju viesti donio hronoložkim redom kako teku ; time sam u više slučajeva (naročito kad je valjalo godinu izpraviti na naš način računanja) razkinuo onaj poredak u tekstu, kako nam ga je Lucije predao. Ali to ne mienja ni malo posao Pavlovićev, dapače u takovoj je formi historicima, što se ovim ljetopisom žele poslužiti, samo zgodniji. Kratice i sigle, kako ih ima Lucije u svom izdanju, svagda sam popunio, no toga označio nisam, jer su to stvari sasvim obične n. pr. men(sis), d(ominus), s(er), sc(ilicet), v(idelicet) itd. Ono što sam u tekstu dodao, to sam označio ogradama ( ) i još sam se gdjekad na to osvrnuo u sublinearnim odnosnim bilježkama. Isto sam tako imena i prezimena, koja se često opetuju, a u Lucijevom su izdanju nakažena i redovito sasvim nedosljedno priobćena, jednako i korektno donio.

6

) Radi lakše uporabe ovoga važnoga izvora za našu sredovječnu historiju, ja sam tekstu dodao pod linijom nekolike kritične bilježke, što su mi se činile potrebnima, upućujući kod toga u prvom redu na važnije potvrde u ostalim izvorima, te na odnosnu literaturu. U jednom posebnom „Dodatku" pak donio sam ponajprije one izprave, što ih je priobćio Lucije u svojim „Inscrip. dalm." kao dopunak svome izdanju Pavla Pavlovića, onda spisak onih zadarskih porodica, što se u ljetopisu spominju, niz gradskih rektora i hrvatskih banova od god. 1382. do 1407., te napokon „Glossarium" manje poznatih rieči.

7

) quodam alto libelle-, scripto manu quondam domini Federici de Rosa, qui ibidem manu propria testatur, se illum exemplasse fideliter ex quodam antiquissimo libello manu saepius supradicti domini Pauli de Paulo scripto. — 1544. die iovis 13. nov." 5

) Od toga u Lucijevom izdanju čini iznimku jedino 2. febr. 1383. (gl. bilježku 21. pod tekstom ovoga izdanja), te je nesumnjivo Lucijev izpravak. B

) Iznimku u tome čine hrvatska imena nekih Spljećana, jer ta nije danas više ničim možno kontrolirati. Tude sam bio upućen na naše glasovne zakone i na ona pravila, po kojima su ta imena postala. 7

) Za tumačenje nekih (širim krugovima nerazumljivih) rieči, poslužio sam se izvrstnim djelom Bartal: Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae. Lipsiae 19ol., a za hronologiju K n a u z : Kortan. Budapest 1876.