VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)
Strana - 37
37 de Contarenis cum gentibus eorum armigeris, una cum vice-bano Harvoy 13ti ) et ser Aloysio de Matafaris, transiverunt versus Bihachium 13î ). Eodem die dominus Paulus Bisseno la8 ), noviter creatus per Ungaros banus Chroatiae, per gentes Harvoye ductus fuit captivus Iadram et datus in manus domini capitanei praedicti 139 ). Venerabilis domina soror Mariza, quondam ser Crescii de Zadulinis, no- 18 feb. bilis civis Iadrae, die dominico 18. mensis februaru disponsata et annullata fuit in abbatissam monasterii Sanctae Mariae monialium de Iadra. Die sabbati 10. mensis martii ultrascriptus dominus abbas Rogove cum 10. mart. duobus nobilibus una cum domino duce Trojae, scilicet domino Perecto uo ), et cum nostris ambasciatoribus, scilicet domino Iacobo de Raduchis et Simone Detrico, in galea praedicti domini capitanei et una cum domino Anzulino, fratre eiusdem domini capitanei, reversi sunt Iadram. Die sabbati 25. mensis augusti obiit ser Colanus de Begna. 25. aug. l;i6 ) Dne 4. nov. 1403. navodi se u jednoj spljetskoj izpravi kao Hrvojev banovac Tvrdko Laticič (vicebano Daim, et Croat. Lucio: Mem. di Tr. pg. 384.). m ) Bihać na Uni. Za taj rat gl. Šišić: Hrvoje pg. 152. 138) Nikola Gorjanski bio je ban hrv.-dalm. od sredine 1394. do polovine 1397. kad ga Zigmund imenova jedinim banom hrv.-slav.-dalm. (prvi puta 8. maja, Tkalčić: I. 392.), u kojem je činu ostao do imenovanja za patova, negdje u septembru 1402 (Kao ban posljednji puta 7. febr. 1402. (Bullettino XII. (1889.) pg. 124.), a kao palatin prvi puta 21. sept. 1402. (Fejér X., 4, pg. 137.); njegov prešastnik Detrik Bubek spominje se posljednji puta 25. jula 1402. (Zichy-Codex vol. V., 320.). [Listina od 20. marta 1402. (Zala megye oklevéltâr IL, 309.), u kojoj se Nikola Gorjanski jur spominje kao palatin, ima se prenieti na koju drugu godinu, jer 1402. je svakako prema rečenomu pogrješno]. Nakon imenovanja Nikole Gorjanskoga za palatina, ostade banska stolica nepopunjena, jer se dne 21. sept. 1402. u vrlo važnoj izpravi, kojom sklapa Zigmund s hercogom austrijskim nasljedni ugovor, ne navodi nikaki ban hrv.-dalm.-slav. već jedino mačvanski (Fej ér X., 4., pg. 136 — 140.). Tek u novembru opet sastajemo hrv.-dalm.-slav. bana Ladislava Grdjevačkoga (Ladislaus filius Ladislai de Gordoua, Dalmacie, Croacie, Slavonieque banus, 8. nov. 1402. Codex dipl. patrius IL, 169 ), koji obnašaše tu čast još kroz čitavu godinu 1403. (Fejér X., 4, pg. 133—7.). Ali početkom 1404. bude mu kao drug dodieljen Pavao Bessenyö (Bissenus) de Ezdege (Fejér X., 4., pg. 311.), a u aprilu iste godine kaže se za Ladislava Grdjevačkoga „pridem banus Cr Daim. Scl. u (Fejér X., 4„ pg. 290—292., 307—108., 16. i 17. apr.), na što bude koncem istoga mjeseca ili početkom maja dodan Pavlu Bessenyöju kao drug Pavao de Peez (gl. Karâcsonyi o. c. IL, 427—434).). prvi puta 5. maja 1404. Zichy cod. V., 361.). U tom su Činu obojica ostala do početka 1406. (posljednji puta 18. febr. 1406. Fejér X., 4., pg. 503. i 542.), kad bude hrv.-dalm.-slav. banom imenovan tast Zigmundov Herman grof Celjski (prvi puta 15. apr. 1404. Zichy cod. V., 463.). — Iz Pavlovićeva pisanja (noviter creatus per Ungaros banus Croatiae) vidi se, da je on to mjesto ubilježio u svoj ljetopis tek negdje početkom 1404. Takovih mjesta ima više, te dokazuju, da Pavlović nije neposredno bilježio, nego tek nakon nekoga vremena, sada duljeg sada kraćeg. 13fl ) Zarobljenje Pavla Bessenyöja (dašto prije nego li je postao banom) i njegovo oslobodjenje po palatinu Nikoli Gorjanskomu negdje ljeti 1403., potvrdjuje izprava od god. 1406. ap. Codex, dipl. pair. VII., 440. uo ) 4. nov. 1403. čitamo u jednoj spljetskoj listini „dom Perecto (= Peretto, Petar) de Andreis comité Troie". Lucio: Mem. di Tr. pg, 384. m
