VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)
Strana - 155
155 dignaremur. Datum Zagrabie in fešto ad vincula s. Petri 1345". (Jug. : akad. iz Arkiva obit. gr. Keglevich). Kukuljević za izvjestno tvrdi, da je kralj Karlo Roberto sagradio Susedgrad temeljeć tu tvrdnju na povelji g. 1316., kojom je kralj dozvolio njemačkim trgovcem iz Mljetaka trgovati u njegovoj kraljevini, ako . plate obične daće i tridesetnicu : „sub Castro Nostro, quod edificare fecimus in portu Zawe" (Kukulj. Neke gradine I. p. 2.).. Karlo Roberto vladao je od g. 1300.—1342., a imade sigurnih dokaza, da je Susedgrad već prije njegovog kraljevanja obstojao. U vrieme borbe za ugarsku krunu izmedju Andrije III. i Karla Martela, bio je moćni rod Babonića na strani potonjega, pa kad bje Andrija obćenito priznat kraljem, pokore se i Babonići, te im kralj prašta i potvrdjuje posjede. G. 1299. veli se u povelji o Ivanu, Radoslavu i Otonu Baboniću: „Ipsi autem propter bonum fidelitatis iam incepte et in signum satisfactionis et emen.de, tria castra Nostra Zumzed, Vrbas et Galas vocata ad ius regale pertinentia, que hactenus indebite occupata potentialiter detinuerant, Nobis reddiderunt pleno iure, sicut primitus Nostra extiterunt" (Thalloczy Coll. dipl. com. de Blagay p. 65.). Pošto su Vrbas i Galac veoma udaljeni od Suseda na Savi, to bi se moglo misliti, da je u blizini tih gradova bio istoimeni grad. Nu da se u toj povelji ima razumjevati Sused na Savi, dokazuje to povelja g. 1314. u kojoj se diele prihodi raznih gradova medju Stjepana bana te braću mu Ivana i Radoslava sinove Babonića II., pak se veli : „tributa autem de Zamobor, de Zomzed portu regis . . . porro tributa de Glas, Vrbas . . . comiti Johanni" (1. c. 77.). Prema tomu je jasno dokazano, da je Sused na Savi obstojao g. 1299. Godine 1287. kad je Ivan I. darovao susjedsku okolicu Cistercitom, veli se u povelji, da im daruje: „quandam particulam terre sue -hereditarie sub Podgradia contiguam aque Zawa", pak je prema tomu već te godine morao na briegu biti grad, inače se nebi zemlja pod briegom Podgradje zvala. Sva je prilika, da je taj grad u to doba ruševan ili zapušten bio, bud još od Vratislavovih vremena, komu je Mirko dao dvorove popaliti, bud od potonjih tatarskih navala, jer inače ne bi Ivan zemlje oko grada Cistercitom darovao. Ivan je napustiv taj grad, stanovao na kojem drugom od svojih mnogobrojnih obiteljskih posjeda, a darovao je taj posjed Cistercitom, da sagrade ondje samostan : „anime sue salubriter cupiens providere operibusque pietatis diem extreme prevenire messionis ... ob reverentiam beate virginis et predicti sancti dei (Martini), volens predictum locum divino officio per fratres memorati ordinis decorari conferens faccultatem libère et pacifice ciaustrum et grangiam ibidem construendi." (Tkalčić M. E. Z. I. p. 220.) Nu Cistercite su otišli sa otoka sv. Jakopa na Savi oko god. 1315. u Zagreb, ne sagradiv pod Susedom samostana. U to doba dakle izmedju 1287. i 1299. bio je Sused bez pravoga gospodara, te je po banu u kraljevo ime okupiran i grad popravljen a valjda i proširen, jer današnje razvaline pokazuju dvie vrsti zidina, jedan dio je lošija, a drugi bolja gradjevina. Ban, koji je Sused u ime kraljevo okupirao, zvao se je Nikola sin Stiepanov, koj banuje od g. 1275. do 1324.; dokazuje pako to sljedeći regest : „Testimoniales capituli zagrabiensis super eo, quod Nicolaus filius Arlandi
