VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)
Strana - 141
KNJIŽEVNOST ZA GOD. 1903. I 1904. I. Izvori. Od poznatih Tkalčićcvih spomenika izišla je deseta knjiga;') njome se nastavlja još u devetoj knjizi započeta treća grupa, u kojoj su objelodanjeni spomenici o gradskim i gradjanskim posjedima (gruntovnica). Još jedna (jedanaesta) knjiga, koja će tečajem ove godine 1904. izići, a sadržavat će gruntovnicu sredovječnoga Zagreba do god. 1526., zaključit će cijelo djelo Tkalčićevo, I u ovoj desetoj knjigi govor je (kao i u devetoj) o opisu grada, njegovim vratima, crkvama, podgradjima (suburbium), 0 potoku Ilici (od ilovače), koji je dao ime svoje glavnoj ulici zagrebačkoj, školi kod kamenitih vrati s jednim učiteljem, bolnici, sirotištu, kupalištu, mesnicama, cehovima, kućama, porezu, prodajama, dražbama, oporukama, mlinovima, vrtovima, oranicama i vinogradima. Napose je ta knjiga „Povj. sporn." zagrebačkih važna po povjest vladanja grofova Celjskih u Hrvatskoj, koji su u proljeću 1441. vojskom svojom (kao protivnici kralja Vladislava I. Poljskoga, a pristaše Ladislava sina Albrehta Habsburgovca) došli pod Zagreb i zauzeli silom Gradec. Kod toga bili su im naročito pri ruci kanonici zagrebački, upućujući ih s koje će strane jurišati gradske utvrde. Gradec pretrpi tom prilikom do 20.000 for. štete. Sada skine grof Ulrik Celjski gradskoga sudca, odstrani neprijazno mu poglavarstvo, te protura u nj ljude njemu pokorne ; službu gradskoga kapetana povjeri Niemcu Sebaldu Mayeru, a onda stade gradjanima otimati kuće, selišta 1 ostale posjede, dajući ih svojim vjernim slugama; sve je ove posjedovne promjene točno bilježilo u gruntovne knjige tadašnje poglavarstvo. Isto su tako ljudi Ulrikovi kupovali kuće i posjede, koji su se radi dugova prodavali na javnoj dražbi, uz vrlo jeftine ciene, dapače opraštalo ih se od plaćanja poreza i inih daća. Uz Ulrika još se izriču ovi Niemci mahom siledžije : Bernhard Gribinger, Martin Zipser, Erhard Hokenbart, medvedgradski kaštelan Vilim Stamm, a onda još i Srbin Bogavec Milaković, „cum suis Rascianis". Ta su nasilja potrajala sve do prieke smrti Ulrika Celjskoga u Beogradu god. 1456. Sada se okuraže Zagrebčani, protjeraju Niemce i povrate sve preotete posjede njihovim prijašnjim zakonitim posjednicima. — Osim za historika ima i ovaj Tkalčićev svezak mnogo materijala za pravnika, filologa i geografa. Dašto, kao uviek, vrlo dobar i izcrpiv „Index" znatno olahkoćuje uporabu te važne publikacije. Grof Julijan Pejacsevich, koji je poznat poglavito sa studija o prošlosti svoje porodice, objelodanio je iz „Liber regius" popis ugarskih i hrvatskih plemićkih imenovanja od god. 1699. do 1802. 2 ) Plemići su poredani alfabetskim redom, a uz svakoga dodan je dan kad mu je izdana diploma i kad je ona u zajedničkomu saboru objavljena (indigenat). Ako je grof Julijan imao namjeru da njemačku publiku upozna s jednim dielom spomenutoga „Liber regius", učinio je vrlo dobro, jer on je inače već potpun izdan štampom na magjarskom jeziku (Illéssy-Pettkô : A kirâlyi könyvek 1527—1867. Bdpst. 1595.). 1 ) Tkalčić : Povjestni spomenici slob. kr. grada Zagreba. Svezak deseti (knjige o posjedih god. 1441 — 1470). Zagreb 1904. Vel. 8"., XXVII. 4- 309. 2 ) Julian Graf Pejacsevich : Namens Register zu den Excerpten aus „Liber Regius" XXVI. bis LX, 1699—1802. „Adler" bečkoga heraldičkoga družtva 1904. pg. 1—50.
