VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 84

84 tada nije ban mirovao, dok nije kraljica odredila, da se svi spisi predadu banu. Kancelar se je tužio Krčeliću, da je sve to samo zato učinjeno, jer je Koller svom silom nastojao pomoći vlastodržcem, — ali ipak nije uspio, jer se je svim predlogom protivio kancelar. Da se ustanovi objektivna historička istina o načinu ugušenja seljačke bune, potrebno je čuti i obranu osudjenika. Podban je na kraljičinu odluku od 12./4. 1755., kojom ga ona kori i odredjuje iztragu, očitovao, da prima ukor sa štovanjem i smiernošću na znanje, nu izpričava svoju pogriešku time, što su mu poznata Acta Diaetae od god. 1514. uslied kojih je za cielu Ugarsku zakonom ustanovljeno, da se bune po­danika proti vlasteli, kratkim putem po samom plemstvu ugušavaju : Ut ex tumultuantibus etiam non citatis veluti ipso facto turbatae pacis publicae et violatae debitae Dominus suis subjectionis reis, de Injuriis et Damnis suis Do­minis illatis iisdem damnificatis Dominus satisfiat; ulterioresque omnes Diaetae eo sonantes constitutiones non ad cognitionem facti jam ipsa notorietate et Jure damnati sed ad modum aestimationis damnorum laesis refundendorum, desumendaque respective supplicia vel alias poenas directae iüerunt. Reccuri item ad articulum 76. Anni 1655. qui de particulari Regnum hoc Croatiae tan­gente rusticorum tumultu loquitur, quo instruebar, tumultum illum pro Re­belione in suos Dominos Terrestres concitata sumptum Rebellionem formalem notam infidelitatis in suos commissam, adeoque reatum et poenam ad Dnos. eorundem terrestres spectantem, redolentem, nominatum fuisse. Cumque haec Rebellio conditi Articuli illius perdurasset, ordinata fuit imprimis Rebellionis ejusdem suppressio, antesignatorum punitio, deinde vero et in Continentiis damnorum omnium exinde emersorum non aestimatio sed complanatio quae idem est ac instantanea contentatio et horum omnium tarn sançta comissa fuit effectuatio, quod illa remédia, quae exequentes hanc Ordinationen! tempori acco­mmodata suo invenirent, submissa Judicio nullo impedimento subverti potuerit eaque ipsa provisio ad futuros quoque similes casus extensa extiterit. Podban je dakle držeć se dosadanjih zakona i običaja dozvolio plemićem, da si sami nadomješćuju štetu, a krivce kao punomoćnik stališa i redova sudio je po tadanjem običaju i zakonu K Videći Rauch, da mu dosadanji zakoni ne pomažu, a da protest proti il­legalnosti suda ništa ne koristi, počeo je sabirati materijal za svoju obranu proti obtužbi, da je dao ubijati bez razlike spola, dobe i krivnje i da su majke od straha pred vojskom djecu utapljale u vodi. Župnik bisažki piše: Kaj se pak dostoi one ženske glave, za koju pišu g. sudcu Pisačić, valuvati morem, da niti vu mojoj fari, niti vrbovečki kak iz vust Gde. Plebanušev znam, ne nahaja se, da bi svojem detetom vtoplena bila, nego to obznaniti morem, da vu mojoj fari dva strelena jesu zvun oneh ko­feri osudjeni jesu, jednoga čez pet tjedna poleg Lonje našli jesu na pol poje­djenoga od ptić i ondi zakopan je. Drugi još najden ne. Dečarec jeden deset let star obstrelen bežeći prek Lojne po ledu vtopil se je i čez dva tjedna najden vu vodi i od mene vidjen zakopan je. Treti dečarec pol drugo leto star ostavlen jeli zgublen od svoje matere vu lozi od zime vumerl je i za­1 Arkiv b. Raucha, koncept Ivana Raucha od 25./4. 1755.

Next

/
Oldalképek
Tartalom