VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 77

I 77 za bune kvara učinili. Ono pako, što je zaplienjeno i k stopu dopremljeno, to se je razdielilo u Lonjici prigodom razpusta banderijalne vojske, tako da su i svi častnici svoj dio dobili, osim Nikole Skrlca i Krste Krčelića, koji ne htjedoše udioničtvovati, te je dio, koji je Skrlca zapao, prisvojio si Rafaj kao rodjak Skrlčev. Osim plienitbe prigovaralo se je vodjam regnikolarne vojske, da su u prvi čas ubijali narod bez razlike dobe, spola i krivnje, bez svakoga suda, tako da su glupe matere od straha bacale svoju djecu u vodu, da ih utope. Poslije su pako neke buntovnike u Zagreb slali, dočim su veće krivce stavili pred ratni sud, kojemu je bio Petković predsjednikom, te kratkim postupkom nedav krivcem prilike se braniti, osudili ih na najkrvoločniju smrt, pak neimajući toliko vješala, vješali ih na grane drveća, a druge su dapače i razsjekli, te komade trupla objesili. Neimajući krvnika, darovali su onim buntovnikom život, koji će krvničku službu na braći izvršivati, a takovih je bila četvorica, koje su izabrali od mnogih, koji su se za tu groznu službu natjecali. Petković je ipak bio oprezan, te nije nikoga dao ubiti, dok nije podban smrtnu osudu podpisao. Videći rektor' Isusovaca, da po odredbi konferencije ne će do odštete doći, pritužio se je kraljici, navodeći, da je uslied plienitbe zavod štetovao stotine hiljada. Za Isusovce se je kod kraljice zauzela sveta stolica, koja je kraljici pod odgovornost savjesti preporučila pritužbu. General Josip grof Drašković bio je kivan na podbana, što je u doba ugušenja bune morao se podbanu pokoravati, od njega naloge primati i izviešća mu pisati, a poslije je svu hvalu samo podban dobio, dočim generalovih zasluga nitko nije uvažio; pak je stoga, boraveći u Beču, gdje je kod dvora radio oko svoga promaknuća generalom varaždinskim, izticao svoje zasluge, jer da je on bunu gušio, a ne sirotinju plienio kao podban, koj niti buntovnika vidio nije, već je dolazak krave u Bisagu buntovničkom urotom smatrao, pak za to ga je konferencija na predlog Bužana, Rafaja i Skrlca otcem i spasiteljem domovine proglasila. Udova Petra grofa Keglevića takodjer se je kod dvora tužila na mnoge Štete banderijalne vojske, a udova Julijana grofica Sermage, davna krvna neprijateljica podbanova, upotriebila je tu sgodu, te prijavila mnoge krivice, koje joj je podban još u prijašnje doba nanesao u pravdi za baštinu Cikulina. Ugarski kancelar Leopold grof Nadasd progonio je podbana već od prije, jer je bio banov štićenik, a ban i kancelar su bili razdvojeni, pak je i on kod kraljice nepovoljno o banderijalnoj vojsci izviešćivao, te je kraljica odredila poslati u Hrvatsku vanredno povjerenstvo. Predsjednikom povjerenstva bje imenovan Mihalj Ivan grof Althan, vlastnik Medjumurja, podpredsjednik češke dvorske kancelarije. Prisjednici bijahu Millersdorf, savjetnik češke dvorske kancelarije, Gabrijel Pecsy, protonotar palatina, Adam Najšić, protonotar kraljevstva hrvatskog. Bilježnik bio je Lacko Bistricaj, kancelista ugarske dvorske kancelarije u Beču. Za ovu odredbu kraljice prvi su doznali Isusovci, jer im ju je priobćio Millersdorf, štićenik njihova reda, koj je njihovim zagovorom promaknut bio, pak su si njega u povjerenstvo izprosili.