VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 64

64 spominje se Novigrad u Lici medju gradovima kneza Ivana Karlovića iz porodice Kurjakovića (Arkiv za jugosl. povj. III. p. 111—113). Kao gospodar Novigrada u Lici poklonio je vojvoda Žarko crkvi blaž. djevice Marije na vrhu Gradčini pokraj sela Doljnoga Žažićna ždrib svoje zemlje. To se je zgodilo 8. srpnja 1488. Iz isprave od 1. studenoga 1490., kojom plemeniti ljudi Draškovići iz sela Žažićna donjega neke svoje zemlje darivaju rečenoj crkvi sv. Marije, doznajemo, da su baš ti Draškovići bili „lundaturi" spomenute crkve i manastira uz nju, koji su ustupili redovnicima sv. Pavla. U ispravi pripovijedaju Draškovići ovako: „. . . . mi veselo i s velikom radostju s pomoćju i darom mnogih jini(h) hristjan od bližnih i dalečnih stran dom i crikav v čast i na slavu g(ospo)d(i)na b(og)a i bl(a)ž(e)ne dive M(a)rie na mesti ukazanja njeje milosrdija, na vrhu zovući se Gradčina, onde umestismo i sazidasmo". (Surmin, Hrv. spom., p. 343 — 349). Medju onim „mnogim hristjanima", koji su pripomogli Draškovićima graditi crkvu i samostan sv. Marije na vrhu „Gradčina" kod Žažićna doljnoga (danas Pazarište dolnje), bio je dakle i vojvoda Žarko Dražojević sa svojom ženom Katarinom Martinuševićevom. Dr. Đ. Šurmin i V.