VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 59

59 u rečenoj ispravi Kninskoga kaptola veli „in littera et Hngua Bulgarica"

. Povelja je uz ino i po tome zanimljiva, što se u njoj spominju Gregorius Rudchich i Rathko Cralich kao suci Kliskoga stola, dva lica, koja nalazimo takodjer u našoj povelji od god. 1460. Još je zanimljivije, što iz te povelje od g. 1462. doznajemo, kako je Jakov Kozunić dozivao Marka Santića tri put pred Kliski stol, ali tuženik nije htio doći pred taj stol, nego je prizvao na sud bana Pavla Spirančića (modo se appellauit vestram in presenciam). Time se utvrdjuje, što je već sprijeda jednom rečeno, da se je u Hrvatskoj tada prizivalo od općinskoga i plemenskoga stola na banski stol. Doznajemo napokon, kako su se mogle zloporabe zgadjati kod pojedinih stolova, naročito s pečatima, kad bi zapali u neprave ruke. U ispravi našoj od god. 1460., kojom Mikulica Ružnović prodaje Blažu Jakovliću svoju zemlju ,,u Tišićih"

, navode se i medjaši te prodane zemlje. „A toj zemlji rečenoj (u Tišićih) jesu mejaši sunca istoka zemlja Zdribhcnica, na kojoj je trs^je Mihovila Ligutića, zgara zemlja, ku drži vojvoda Petar Dražojević i Juraj i Petar Markov(i)c .." U tome opisu udara osobito u oči vojvoda Petar Dražojević, koji se zajedno sa svojom braćom Matijom, Pavlom i Ivanom god. 1446—1462. mnogo spominje u mletačkim spomenicima. Knezovi Dražojevići bili su vlastela u Poljicima, te su znatno utjecali u prilike okolišnjih krajeva, pristajući sad uz hrvatske bane Talovićc, sad uz MlcČane, a sad uz hercega Stjepana Vukčića (Ljubić, Listine IX., 237—238, 239, 417). Medju njima ističe se baš najviše Petar Dražojević, koji je mnogo doprinesao, te se je oblast Krajina (Poljicima na jugu) god. 1452. dala u zaštitu mletačke općine. Dne 16. srpnja rečene godine odlučila je mletačka općina: „Petro Drasovich, qui in acquisitione Crayne et in aliis negotiis nostris rideliter et laudabiliter se exercuit, confirmantur omnia bona pro se et heredibus, nec non illud, quod habuit a civitate Spalati, sicut in privilegio" (Ljubić, Listine IX., p. 430). Brat Petrov, po imenu knez Pavao Dražojević, spominje se 10. travnja 1454. kao vlastelin hercega Stjepana Vukčića (Miklošić, Mon. serbica, pag. 465—466). Petar Dražojević zove se u našoj ispravi od g. 1460. „vojvoda". Čini se, da je malo zatim umro, jer se g. 1462. spominje već kao mrtav. Dne 24. ožujka te godine moli naime njegov preživjeli ga brat Matija mletačku općinu: „che la provision la quai havea el vaivoda Piero suo fradello de lire cento de pizoli al ano, sia transferida in suo fioli . . ." (Ljubić, Listine X. pag. 203). Istoga dana javlja knez Matija još i ovo: „che per rispetto, chel dičio vaivoda Piero suo fradello e morio lassadi doi suo figluoli retegnudi ne le man del ban (Ljubić, X. p. 204). Iz ovih vijesti i drugih doznajemo dakle, da je vojvoda Petar Dražojević prije 26. ožujka 1462. umro, i da su ga preživjela braća Matija i Pavao. Vojvoda Petar ostavio je za sobom udovicu i dva sina, koji su tada bili u vlasti hrvatskoga bana Pavla Spirančića. Stric njihov, knez Matija, molio je tada mletačku općinu, da potporu, koju je dosad davala vojvodi Petru, ostavi njegovim sinovima, kojima je ban Spirančić otimao sav pokretni i nepokretni imetak.