VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 40
40 od toga nabave odijela. Isto su tako zamolili papu, da ih odriješi od prisege, koju oni moraju položiti kod nastupa svoje časti, naime da će se zajednički hraniti iz dohodaka kanoničkih. To da je uzrok vječitoj svadji, jer da se jednomu ne dopada ova hrana, drugomu pako ona, trećemu je pako obrok malen itd., za to da bi najbolje bilo, da se ova svota, koja se potroši za zajedničko hranjenje, porazdijeli medju kanonike, pa onda neka se svaki za sebe hrani. Papa na to povjeri Bertoldu (7. srpnja 1218.), da po svojoj uvidjavnosti odredi, kako će biti za crkvu povoljnije i glede jedne i druge njihove molbe. 1 Bertold je sigurno i izvršio ovaj papin nalog. Skoro za tim mora da je Bertold ostavio Ugarsku i otišao u Oglej, jer se već iduće godine (1219.) spominje u kraljevskim listinama Ugrin kano kaločki nadbiskup. 2 I u ovom novom položaju nadala se Bertoldu prilika, da utječe u ugarske i hrvatske poslove. Kad je naime planula borba izmedju pape i cara Fridrika II. (1215—1250.), pristao je Bertold uz cara protiv pape, dapače pošao je u Ugarsku i nagovarao Andriju II., da še i on pridruži protivnicima papinima. To je silno razljutilo papu Grgura IX. (1227.—1241.), pa ga je zato odlučno pozvao (20. lipnja 1229.), da odustane od toga svoga nevaljanoga rada, inače da će biti zlo po njega, jer je on već naložio gradskomu patrijarki i castellanskomu biskupu, da ga izopće iz crkve, ako se ogluši njegovu nalogu, dapače da će ga stići još i teže kazne. 3 Bertold mora da se je pokorio papi, jer se kasnije ovaj nije više na nj ljutio, dapače mu je povjeravao razne poslove, koje je imao u ime njegovo obaviti. Tako je god. 1234. povjerio njemu i oštrog, nadbiskupu da izpitaju tužbe erdeljskih vitezova-križara protiv kralja Andrije II. Ovaj je bio tim njemačkim vitezovima podijelio zemlju Burzu, kako smo već spomenuli, da ju obradjuju i brane od Kumana. Oni su to i činili, sagradivši tamo 5 tvrdjava. Da ih odšteti za njihov trud i mnoge troškove, darova im kralj još jedan dio kumanske zemlje iza sniježnih gora, u kojoj su oni sagradili jaku tvrdjavu. No Kumani su bili time razljučeni, jer im je ta tvrdjava priječila provale u Ugarsku, pa za to udariše na vitezove i njihovu kulu, ali biše krvavo suzbijeni. Kad je jednom iza toga došao kralj u tu zemlju, pa vidio, kako je ona dobro obradjena, ote ju opet (vitezovima) i zadrža za sebe. Vitezovi se radi toga potužiše papi, a ovaj pozva opetovano kralja, da im vrati otetu zemlju. Kad je to sve bilo uzalud, naloži papa Grgur IX. (11. listopada 1234.) Bertoldu i ostrogonskom nadbiskupu, da pozovu kralja Andriju II. i sina mu kralja Belu, da vrate (vitezovima) onu zemlju i dadu im doličnu odštetu za štete, koje su do sada pretrpili, pa ako to ne bi postigli, neka pozovu jednu i drugu stranku preda se i izpitavši njihove razloge i dokaze, neka izreku svoju odluku. Ako li se pako ni tim načinom ne bi mogla raspra riješiti, onda neka izvijeste o svemu njemu (papi) i upute stranke, da pošlju k njemu svoje punomoćnike, a on će onda izreći svoju konačnu i pravednu od1 Fejer III. 1. 124—6. — Theiner o. c. I. 18. 2 Najprije kano izabrani nadbiskup, Fejer III. 1. str. 274, 278—279. i 280. — Monum. Hung. hist, XI. 403. i Theiner I. 19—20.), a onda kano pravi nadbiskup {Fejer III. 1. 272. — Monum. Hung. hist. XI. 401. i Theiner I. 21—22.). 3 Fejer o. c. III. 2. str. 170—171.
