VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 35

35 kasnijih izvora. Suvremene njemačke kronike, koje smo već gore spominjali, govore samo to, da se urota i umorstvo dogodilo poradi mržnje na Nijemce, a i sam kralj Andrija II. veli u jednom pismu na papu (god. 1214.), „da ga je poradi prekomjernoga pogodovanja i uzvisivanja Bertolda nad ostale državne velikaše zamrznulo gotovo i veliko i malo".

1 Takodjer najstarija ugarska kronika, naime Kezina (iz XIII. stoljeća), ne govori ništa o tom zločinu, nego ga spominju spomenute već ugarske kronike (Thuroczova i njoj slične), koje potječu iz XIV. stoljeća.

2 K tomu je nevjerojatno, da bi žena po naravi sramežljiva i čistoći sklona, i to još kraljica, podupirala takav nećudoredan zločin,

3 a sigurno bi i papa pozvao bio na odgovornost nadbiskupa Bertolda ili biskupa Ekberta, kad bi oni taj zločin počinili bili, te ne bi mogli zadržati svojih duhovnih časti, a kamo li da bi mogli biti uzvišeni, kano što se zbilo s Bertoldom, koji je kasnije postao i oglajskim patrijarkom.

4 Vjerodostojnost ove vijesti pobija i to, što nam suvremene listine govore 0 kasnijoj sudbini palatina Benka. Kad bi njegova žena bila osramoćena i kad bi se poradi toga bila porodila urota, onda bi sam palatin morao biti vodja urotnika ili bar sudionik urote. Pa što nam glede toga kažu izvori? Oni nam dokazuju, kako smo već spomenuli, da su vodje urotnika bili ban Simon i knez Petar, a ne palatin Benkofi No ovaj nije valjda ni sudjelovao u uroti, kad je krivcem Heinr. v. Muglen „Chronik der Hunen" kod M. G. Kovachicha „Sammlung kleiner noch ungedruckter Stücke" Ofen 1805. B. I. 81., Joh. Staindel „Chron. gener." kod Katone V. 199. i Anony. Leobicensis chronicon kod Peza o. c. I. 802. Napokon M. Joh. de Thurocz „Chronica Hungar." kod I. G. Schniandtnera „Script, rer. Hung." Viennae 1746. I. 148. i njemu slične kronike: Marci Chronicon ed. Toldy p. 99., Chronicon Posoniense ed. Toldy p. 35 i Chron. Budense ed. Podhradszky p. 191. vele općenito : „Uxorem Bank bani domina memorata (i. e. Gertruda) vi tradidit cuidam suo fratri deludendam". I u našoj je literaturi obradjen ovaj sujet od Fr. Markovića u drami „Benko Bot," koja je izišla u „Viencu" g. 1872. br. 48—52. Pjesnik medjutim uzimlje da je Bertoldov brat Henrik zaveo Benkovu ženu. Benko se u ostalom nije zvao Bot. 1 Fejer o. c. III. 1. str 166. 3 Dr. Hüber o. c. str. 168. 3 Tako sudi već Dlugosz „Historia Poloniae" lib. VI. p. 614. veleći: „sed absurdum videtur, ut femina alioqui per se pudica et casta, et quae sanctam filiam progenuerat, genusque ab ingenuis et religiosis parentibus ducebat, stupra et adulteria procurasse censenda sit," a pristaju uza nj Katona V. 101. i G. Pray „Annales reg. Hung."jT. I. 204. — Dva nam izvora pripovijedaju još, da se jednom kasnije Gertruda pokazala u snu svojoj kćerci sv. Elizabeti, te ju ovako nagovorila: „Mila moja kćerko, moli se za mene, koja još trpim od velike tuge, jer sam nemarno živjela". Kćerka se probudila i stala uz plač moliti, a kad je opet usnula, pokaza joj se ponovno mati i zahvali se na molitvi, rekavši joj, da je sad oslobodjena od boli i da će svakomu hasniti njezine (kćerkine) molitve, koji se bude njoj utekao za pomoć (Theodoricus „Vita S. Elisabethae" u Mon. Germ. VI. 8. i Sifridi (presbyteri) de Baluhusin „Compendium historiarum" id. XXV. 701.); no to će biti kasnije izmišljeno čudo, da se bolje obrazloži svetost Elizabetina. 4 To su već primjetili Katona o. c. V. 199. i Pray o. c. I. 203. 5 Jedino Thurocz 1. c. i Muglen kod Kovachicha 1. c. vele, da je Benko ubio kraljicu, ali njihove vijesti ne zaslužuju vjere napram navedenim suvremenim izvorima 1 listinama, iz kojih doznajemo prave krivce. *