VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 33
33 taboru i austrijski vojvoda Leopold, koga da su urotnici takodjer htjeli ubiti, ali on se ipak teškom mukom spasao. 1 Urotnici su u svom bjesnilu uništili ili odnijeli kraljevski pečat i mnoge državne spise, kako nam to sam kralj u svojim listinama spominje. 2 Kad je kralj doznao za ovaj grozan zločin, uzbijesni gnjevom osvete i dade okrutno pogubiti ne samo glavne krivce, nego i njihove pomagače. 3 Za kneza Petra vele jedni izvori, da je bio iduće noći s drugim krivcima obješen, 4 dok drugi izvori vele, da su mu kolcem trbuh proboli i tim ga usmrtili, a ostali krivci da su različitim načinom pogubljeni. 5 Imetak Petrov dao je kralj zaplijeniti, pa ga poslije (g. 1237.) sin njegov Bela IV. darovao samostanu, Što no ga je on- dao sagraditi na uspomenu svoje majke pod imenom „Belin izvor". 8 I za onog drugog glavnog krivca, naime bana Simona, brata bana Mihajla'' zločinaca, ako bi k njima pribjegli (Fejer III. 1. str. 152—153). U ovoj se listini ne veli izrično, da se ovaj dogodjaj dogodio u isto doba, kad i umorstvo kraljičino, ali riječi „quod inter alta, quae commiserunt enormia" daje naslućivati, da se tu misli na umorstvo kraljičino. Tako shvaća ove riječi i Huber o. c. p. 175. Volinjska pako kronika (kod Saraniewicza 1. c.) ne govori ništa o tom, da su Bertolda izlupali, nego samo kaže, da je on jedva utekao, ali da su urotnici mnogo Nijemaca ubili. 1 Coniinuatio Admuniensis u Mon. Germ. IX. 592. i Tomae Ebendorferi de Haselbach „Chronicon Austriacum" kod Beza „Script, rer. Austr." T. II 718. 2 Tako veli (g. 1214.) u pismu na papu, da je mnoga svoja pisma, tičući se prava oštrog, crkve, „in occisione felicis recordationis uxoris nostrae, per subreptionem amisisse," a u mnogim darovnicama (od g. 1216. i 1217.) veli, „quod (sigillum) in occisione reginae Gertrudis fuit deperditum" (Fejer o. c. III. 1. str. 165, 175, 178, 202 itd.). 3 Coniinuatio U. chron. reg. Colon, ed. Waitz p. 186. i Coniinuatio I. iste kronike u Mon. Germ. XXIV. 15. 4 Ann. S. Rudberti Salisb. u Mon. Germ. IX. 780. — Hermanni Allah, annales id. XVII. 386. — Compil. chron. rer. Boicarum kod Katone V. 196. — Tzvori Chronicon Bavariae (kod Katone V. 198.) i Vitus Arnpeckius „Chron. Bajoariorum" (kod Peza „Thesaurus anecdotorum" III. 248.) vele, da se dogodilo čudo, jer su se krivcima uda zgrčila i svi su onijemili, osim jednoga, koji je drugi dan u jutro zločin izpripovijedao. 5 Annales Marbacenses u Mon. Germ. XVII. 173— Ann. Argentinenses kod Boehmera o. c. III. 101. — Ovaj knez Petar bit će valjda onaj čanadski župan Petar, što no je bio u kraljičinu vijeću, kad je ona zajedno sa Bertoldom riješila onu razpru izmedju opata sv. Martina i Požuna (Fejer III. 1 str. 149.). 6 Fejer o. c. IV. 1. str. 68. — Anonymi Leobiensis chronicon (kod Peza o. c. I. 802.) i loh. Staindel „Chronicon generale" (kod Katone V. 199.) vele takodjer, da su Petrova dobra bila zaplijenjena, a od njegove kule da je Bela načinio spomenuti cistercitski samostan, samo ne vele točno to, da je istom Bela IV. zaplijenio Petrova imanja, jer iz navedene listine slijedi samo to, da je Bela ta imanja darovao samostanu g. 1237., ali su ona već prije morala biti zaplijenjena, kako se i po riječima listine može suditi: „de possessionibus hereditariis quondam Pétri filii Gurwey, quae sua infidelitate exigente, quia crimen laesae maiestatis matrem nostram occidendo commiserat, ad manus regias sunt devolutae". T Mihajlo se spominje kano ban u listinama g. 1212. (Fejer o. c. III. 1. str. 116. i 126.). Njega je valjda naslijedio (u g. 1213.) ovaj brat Simon, ali je poslije urote morao biti skinut sa banstva i možda pogubljen, jer se još g. 1213. spominje Jula kao ban (Fejer III. 1. str. 148.). U „Vjestniku zem. arkiva", god. I. str. 241. i god. III. str. 29., se medjutim dokazuje, da Simun nije bio pravim banom. 3
