VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 260

260 biskupa osvrnuo sc i na urcdjcnje sredovječnoga kaptola bosanskoga u Djakovu, koji igra vrlo važnu ulogu kao „locus crédibilisa u prošlosti današnje virovitičke i sriemske županije, osim najistočnijega Sriema, gdje je bila posebna (sriemska) biskupija od 1229. u današnjem Banoštoru. Čuveni Konstantin Jireček izdao je u bečkim „Denkschriften" (knj. 49.) drugi dio svoje važne radnje o romanskom pučanstvu sredovječne Dalmacije

11

). (O prvom dielu gl. pg. 193. ovogodišnjega našega časopisa). Taj dio donosi marljivo skupljenu zbirku ličnih imena, a razpada se na dva odsjeka. U prvom iznesena su alfabetskim redom romanska grčka, starokršćanska i ostala imena u starim gradovima dalmatinskim od IX.

—XV. vieka, dok drugi odsjek donosi popis slavenskih imena u istim gradovima od X.

—XV. vieka. Dašto i ovaj dio odlikuje se osobitom pouzdanošću i točnošću, kano i sve radnje Jirečekove. IV. Monografije. Profesor velike škole beogradske Dr. Stanuje Stanojević, izdao jc prvu knjigu svoga u deset svezaka osnovana djela o srbsko-bizantinskim odnosima

1

'), a kad pomislimo, kako pisac sam kaže, da „politički odnosi srpskoga naroda i srpskih država prema Vizantiji čine gotovo najveći dio političke istorije njegove", onda nam je jasno, da se Stanojević odvažio na djelo kakova još nema u srbskoj literatura, naime na kritičnu izraabu cjelokupne srbske povjesti do onoga vremena kad jc Srbija postala pašaluk turski (1459.) Ne samo ova prva svezka, nego i raniji radovi Stanojevićevi (O biografiji despota Stevana Lazarevića, Pipo Spano, O sklopu Nemanjine biografije od Stevana Prvovjenčanoga i drugi) pokazuju, da on za taj golemi i mučni posao ima podpunu spremu, pak tako može nauka nekom radošću izčekivati dalje svezke. Ova je prva svezka uvod u glavnu temu, a mogli bismo je razdieliti u dva diela, od kojih bi prvi obuhvatao poglavja „Uvod" i „Balkan p r e d dolazak Slovena", a drugi „Prodiranje Slovcna, Bugara i Avara na Balkan u VI. vieku". Ovaku razdiobu postavljam obzirom na izradbu, jer u onom prvom dielu Stanojević se najvećim dielom služi mnogobrojnim novijim monografijama, dok u drugom dielu povlači na prvo mjesto izvore same, a literaturu većinom kao da hoće da kontroliše svojim sobstvenim radom. Prema tome ima - i taj „prvi dio" veliku vriednost, jer je plod marljiva i s razumievanjem stvari učinjena studija, te pokazuje današnji stadij historijske nauke u pitanju etnografskih odnošaja na Balkanu pred rimskom okupacijom, za nje i poslije, onda u pitanju razloga propasti rimskog carstva, osnutka iztočnoga carstva i prvih bojeva s Hunima i drugim barbarima. Dašto, kako je već rečeno, „drugi dio" veće je vriednosti, jer daje mnogo toga nova u jasnoj slici, a i dosadanje kronoložke su zablude u njem izpravljene. Taj „drugi dio" svršava detronizacijom cara Mavrikija (23. novembra 602) i nastupom Fokinim, jet tim činom, kaže pisac „počinje nova epoha u istoriji prodiranja slovenskog na Balkanu . . . Sloveni su počeli sve češće i u gustim masama da prelaze na Balkan. Do ovoga vremena slovenske su čete samo privremeno i radi pljačke prelazile Dunav, a sada su počeli Sloveni stalno da se nastanjuju u balkanskim provincijama". Ljubor Niederle pokušao je da na.osnovu geografije armenskoga pisca Mojsije Horcnskoga dokaže, da su Slaveni već u III. i IV. vieku počeli prelaziti Dunav, ter se nastanjivati po balkanskom poluotoku, a ne tek u VI. stoljeću

10

). Ali neosnovanost Niederlove tvrdnje bjelodano je pokazao Dr. Jovan Radonić (Let mat. srp. 218, pg. 144.) u

) Konstantin Jireček: Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters. Zweiter Theil. Wien 1903. pg. 80. Vel. 8°. 10

) St. Stanojević: Vizantija i Srbi. Knjiga prva: Balkansko poluostrovo do VII. vieka. (Knjige „Matice srpske" br. 7. i 8) Novi Sad 1903. 8°. V. -f 242. Ciena 2 K 50 filira. 10

) Niederle: Fin Beitrag zur Geschichte der südslavischen Wanderungen. Jagić: Archiv 1903. sv. 1.