VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 253
253 god., Makso Priča pisao Gaju, da je jedna od najvećih njegovih zasluga za narodnu stvar. Za godinu 1842. na kraju veli, da je prošla „u samim političkim nemiru i neslozi kako još prie nijedna. Ja očekujem dojduću s velikom plahostju". Na kratko spominje pod 9. prosinca 1843., kako su Iliri propali kod izbora i kako su ranjeni bili Dolovčak, Zlatarović, Bogović, Ivan Miletić, Hržić, neki djaci i dobar broj Turopoljaca. God. 1845. pod 7. siječnja zove Hallera — ban Gessler. Poslije god. 1845. življaše Vakanović na Rijeci. Odaljen od središta nije više bilježio ni onoliko vijesti, koje bi bile od vrijednosti za našu povjest, i kao da se ogleda potištenost njegova i u tomu, što je dnevnik vodio više latinskim jezikom nego hrvatskim, da ga opet god. 1848. nastavi samo hrvatski. Iz ove godine ima vijesti o riječkim dogadjajima. Tako 19. ožujka bilježi, da su Riječani nosili gradom kip Košutov i Baćanov. Poslije bilježi vijesti o nemirima u Vrbovskom (25. 26. ožujka), o dogadjajima u Zagrebu, o Bunjevčevu osvojenju Rijeke (1. rujna). Dne 5. travnja 1849. uredjena bi čitaonica na Sušaku, a 18. studenoga na Rijeci. Ovo su glavnije vijesti iz toga dnevnika, u kojem ima još po koja stvarca iz godina apsolutizma, ali za hrvatsku povjest gotovo bez vrijednosti. Kad bi Vakanović bio u Zagrebu, bio bi sigurno više toga zabilježio. Ali i ovako je svakako vrijedno, da se spomene dnevnik čovjeka, koji je i poslije ilirskih vremena igrao jaku ulogu u hrvatskoj povjesti. — G. Vladimiru pl. Sirnicu, Vakanovićevu unuku, zahvaljujem ovim, što mi je dragovoljno dopustio taj dnevnik pregledavati zajedno s pismima, što do sada nijesu tiskana. Dr. Gj. Šurmin.
