VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 21

21 No Emerik oboli naskoro smrtno, pa dade svoga malodobnoga sina Ladislava okruniti (26. kolovoza 1204.) za kralja; pošto se pako bojao, da ne bi Andrija po njegovoj smrti oteo njegovu sinu krunu, htjede ga veledušnim činom predobiti, pa ga pusti na slobodu i dapače imenova skrbnikom svoga sina i upraviteljem države za njegove malodobnosti. Skoro iza toga umre kralj Emerik (30. studenoga 1204.), a Gertruda vrati se natrag svomu mužu, te ga stade ponovno poticati, da posegne za krunom, otevŠi ju svome nedoraslom nećaku. Radi toga dodje do svadje izmedju Andrije i udove pokojnoga kralja Konstancije, tako da je ova morala pobjeći iz Ugarske zajedno sa sinom i krunom, te se dati pod okrilje austrijskoga vojvode Leopolda. Već je imalo doći do rata izmedju Andrije i Leopolda, kad najednom umre (7. svibnja 1205.) mladi kralj Ladislav III. Tako se iznenada otvorio Andriji put do ug.-hrv. prijestolja, koji on sad doista zasjednu pod imenom Andrije II. (1205—1235.). Tim se izpunila vruća želja Andrijina, a još vruća njegove častohlepne žene Gertrude.

1 Postavši kraljicom gledala je Gertruda, da svoj položaj izrabi na korist svoga roda. Budući žena odlučne i muževne naravi, obvladala je ona svojim slabim mužem tako, da je za pravo vodila državne poslove.

2 Pošto se u to izpraznila kaločka nadbiskupska stolica, jer je dosadašnji nadbiskup Ivan postao (6. listopada 1205.) ostrogonskim nadbiskupom,

3 nagovori kralj, potaknut Gertrudom, kaločki kaptol, da je izabrao mladoga bamberškoga prepošta Bertolda svojim nadbiskupom. Andrija II. obrati se namah na papu Inocenta III., da bi njegova svaka potvrdio za nadbiskupa i poslao mu nadbiskupski plašt. Papa mu odgovori (7. lipnja 1206.), da mu ne može namah uslišati molbe, dok se ne obavi kanoničko ispitivanje o njegovu znanju i njegovoj dobi. Tu zadaću da je on povjerio nadbiskupu i prepoštu crkve solnogradske, pa istom kad od njih stigne izvješće o tom ispitivanju, da će moći izreći svoju konačnu odluku. Ta će odluka biti po njegova (kraljeva) štićenika povoljna, ako ovaj bude bar neko znanje pokazao i ako njegova doba bude samo približno odgovarala zakonskim propisima; za to vrijeme pako da može Bertold slobodno upravljati svojom diecezom.

4 Solnogradski nadbiskup odazva se papinu pozivu i uputi se u Ugarsku, da obavi taj ispit sa Bertoldom. On si pridruži još dva biskupa, sufragana kaločka i druga neka prikladna lica i u njihovu prisuću stade ispitivati Bertolda. Kod toga se ispita pokazalo, da Bertold dobro znade čitati sveto pismo i tumačiti njegove riječi u svojem (t. j. njemačkom, a ne latinskom) jeziku, i da podaje zgodne odgovore glede njegove gramatičke konstrukcije, ali da ne pozna kanoničkoga prava niti je vješt svetom govorničtvu, i napokon da nema zakonite dobe, jer je njegov odgojitelj, neki vitez, prisegom potvrdio, da imade nešto preko 25 godina. Nadbiskup dojavi namah ovaj uspjeh ispita papi, a 1 Fessler-Klein „Geschichte von Ungarn" Leipzig 1876. B. I. S. 301. 2 Theodoricus, biograf njezine kćerke sv. Elizabete ovako ju opisuje: „Erat autem rex Andreas quietus et bonus ; regina vero mulier virtuosa et fortis, quae femineae cogitationi virilem animum inferens, regni tractabat négocia" („Vita B. Elisabetae" kod Katone o. c. V. 91.). 3 Bula pape Inocenta III. kod G. Fejera o. c. III. 1. str. 23—31. * F ej er c. o. III. 1. str. 29—31.